Dobrodošli / Welcome!

Želim svim posjetiteljima dobrodošlicu na moj blog!

Ovdje ćete se imati mogučnost upoznati s osnovama glazbene teorije. Kasnije planiram produbiti situaciju, pa ćete se tako upoznati i s instrumentima, glazbenim oblicima, harmonijskim funkcijama...

Uživajte u pretraživanju!


subota, 4. veljače 2012.

O PSIHOLOGIJI...


ŠTO JE TO PSIHOLOGIJA ?

Pojam se često miješa s pojmom psihijatrije. Razlika je u tome što je psihijatrija medicinska znanost i prvenstveno se bavi liječenjem psihičkih poremećaja, a psihologija se samo dijelom bavi dijagnostikom psihičkih poremećaja. Ponekad je ljudi izjednačuju s jednim njenim dijelom - psihoanalizom, čiji je utemeljitelj Sigmund Freud.
Psihologijom su se bavili i stari filozofi, ali nisu koristili izraz «psihologija», već su je proučavali u okviru filozofije.

Grč. Psyche-duša, logos-govor, riječ, znanost
Naziv je prvi upotrijebio Marko Marulić.

Popularna definicija da je psihologija znanost o duši nije zadovoljavajuća, jer dušu ne možemo točno definirati (filozofsko-religiozni pojam). To je početkom 20.st navelo neke istraživače (bihevioristi) predvođene Watsonom, koji su smatrali da znanost može i smije proučavati samo ono što je vidljivo i mjerljivo, da ne odbace pojam duše, ali smatraju da možemo istraživati samo vanjske reakcije duševnih zbivanja. Bihevioristi su psihologiju definirali kao znanost o ponašanju. Smatrali su da psihičko nije dostupno znanstvenom istraživanju i da doživljaj pripada jedino subjektu.
Odnos koji su proučavali bio je stimulus- reakcija:
                                              
S         R

Kad se radi o psihologiji, ponašanje treba shvatiti kao svaki vanjski znak nekog bića koji se može opaziti ili registrirati nekim instrumentom.
Psihologija se danas ipak zanima prvenstveno za psihičke procese koji su doveli do neke reakcije ili one koji i nemaju vanjsku reakciju, poput mišljenja, pamćenja, učenja... čak i kad istražuju neko ponašanje, psiholozi ga koriste kako bi doznali što ga je izazvalo. To je indirektno mjerenje, kod kojeg je predmet mjerenja drugačiji od jedinica mjernog instrumenta.

DEFINICIJA: psihologija je znanost o doživljajima i ponašanju koje je odraz tih doživljaja. Dakle, odnos je
S          O        R

 gdje je „O“ organizam kroz koji se prelama vanjski podražaj.
Razlog tome je što čovjek više reagira na smisao i značenje nekog podražaja nego na fizikalne karakteristike tog podražaja.

Doživljaji kojima se bavi psihologija se dijele na:
-          KOGNITIVNE(SPOZNAJNE)
*      koji se odnose na djelovanje objektivnog svijeta na nas i načina na koji mi taj svijet osjećamo.
-          EMOCIONALNE(ČUVSTVENE)
*      kojima reagiramo na vanjske događaje većom ili manjom ugodom ili neugodom.


-          MOTIVACIJSKE
*      istovremeno s emocionalnim reagiranjem mi nastojimo nešto poduzeti, a jakost te motivacije ovisi o tome koliko nam je određeni podražaj važan.

Psihologija se bavi i poremećajima u doživljavanju i ponašanju, ličnošću, temperamentom, okolnim faktorima koji na to utječu...
Premet istraživanja psihologije su čovjekovi psihički procesi i ponašanje, a metode su eksperiment, anketa, opažanje i/ili mjerenje, povijesna metoda te mnoge druge zajedničke metode, i jedna specifična samo za psihologiju, a koju su bihevioristi odbacivali- introspekcija, koja se sastoji u sistematskom opažanju i bilježenju vlastitih psihičkih procesa.
Psihologija se primjenjuje u svim područjima koja imaju veze s ljudima, poput ekonomije, medicine, obrazovanja, prava, arhitekture...



PERCEPCIJA
PERCEPCIJA
-           aktivan proces organiziranja, integriranja i interpretiranja osjetnih informacija, koji nam omogućuje upoznavanje i prepoznavanje značenja predmeta, pojava i događaja u našoj okolini.
-          Ljudi nemaju čistih osjeta, nego percepte - jer osjeti su samo elementi od kojih se sastoji cjeloviti doživljaj(lat. Percipere = usvojiti).

Percepcija nije samo zbroj elemenata, nego struktura tih elemenata, aktivno prerađivanje svih primljenih i već postojećih informacija, njihova interpretacija koja se zasniva na prethodnom znanju, pamćenju, očekivanjima, stavovima, motivima, emocijama, osobinama ličnosti...
Percepcije pojedinih ljudi u vezi s istim stvarima se ne moraju slagati, jer objektivnu stvarnost drukčije percipiraju. Pod utjecajem subjektivnosti percepcije su manje neke jasne i opipljive činjenice. U svakodnevnom životu dolazi do sukoba stavova jer na naše ponašanje ne djeluje objektivna situacija, nego naša percepcija te situacije.

Gestalt psiholozi su se početkom 20. st. bavili cjelovitošću i organiziranošću percepcije (Njem. Gestalt = cjelina).

Formulirali su osnovne zakone percepcije - geštaltističke zakone percipiranja:

1.princip lika i pozadine
ovisno o tome što smatramo likom, a što pozadinom, vidimo vazu ili 2 lica.



2.princip blizine
slične strukture, koje su međusobno blizu, percipiramo kao cjelinu.


3.princip zatvorenosti
međusobno udaljene strukture na osnovu iskustva doživljavamo kao cjelinu.


4.princip istovrsnih znakova
istovrsne znakove doživljavamo kao cjelovitu strukturu.


5.princip dobre forme
svaka od krivulja pokazuje pravilnost, logičnost ili dobru formu.

Postoje i zakoni konstantnosti percepcije, a najupadljivija je konstantnost veličine. Kod promatranja predmeta i osoba u svojoj okolini mi nemamo pravi dojam o tome da se njihova veličina mijenja u funkciji njihove udaljenosti od nas. Konstantnost veličina je uvelike uzrokovana 3D vidom, odnosno doživljajem udaljenosti u prostoru, koja nam sliku okolnih predmeta manje mijenja nego što se ona mijenja u stvarnosti. Gledanje kroz dalekozor približava nam promatrani predmet, a čim se to dogodi, djeluje konstantnost veličina. Kad bi nam dalekozor sliku samo povećao, a ne i približio, ona bi nam izgledala onoliko  veća koliko piše, a ovako nam povećanje od 10 puta izgleda puno manje.

Osim konstantnosti veličina, postoji i konstantnost oblika, koja se očituje u tome da će nam se predmet činiti jednakog oblika i ako ga okrećemo u različitim smjerovima, pa se slika na mrežnici mijenja.

 Konstantnost svjetlina: iako je primjerice slika ugljena na mrežnici svjetlija danju nego noću, nama djeluje jednako crno.
Svi oblici konstantnosti percepcije služe tome da svijet doživljavamo više-manje jednakim, i da se on bitno ne promijeni kad dođe do promjena u okolnim uvjetima, jer inače ne bismo imali nikakav doživljaj povezanosti situacije.
Mozak svjesno ne registrira i ne obrađuje sve informacije istovremeno. Informacije koje nam trenutno nisu važne on ne registrira svjesno.

PAŽNJA
-          Glavni faktor usmjerenosti percepcije
-          ako smo usmjereni na jedan događaj, ostale i ne registriramo svjesno.
-          Cocktail - party fenomen - u bučnom društvu uspijevamo pratiti govor jedne osobe.

Vanjske karakteristike koje nam privlače pažnju:
-          Intenzitet podražaja
-          nagla promjena ili kontrast
-          ponavljanje (nakon nekog vremena se usmjerimo na ponavljanu informaciju)
-          novost.

Pogrešne percepcije se nazivaju perceptivne varke ili iluzije, a najpoznatije su optičke, npr. Miller-Lyerova, Zöllnerova(      ) ili Oppelova
           

Na području percepcije otpora i težine poznata je Charpentierova varka - mali predmet jednake težine kao i veliki procjenjujemo težim.

Na percepciju utječu i subjektivni faktori, primjerice, bez vidljivog utjecaja nekog faktora, neki ljudi prepoznaju perceptivno nejasne situacije, a neki ne.
Svaka nova informacija o nekoj temi mijenja našu percepciju te situacije (eksperiment s procjenom lica ako se kaže da je bio dobrotvor  u ratu ili zločinac). Također, naobrazba ljudi predstavlja faktor subjektivnosti percepcije (ljudi sa zapada znaju da je pomrčina sunaca normalna, a primitivna plemena je percipiraju kao nadolazeću katastrofu). Uvid u proces nastajanja također pridonosi percepciji:

X + X = XX
V +       = XX

I motivacija utječe na percepciju - ako ljudima kažemo da će se na ekran projicirati neke riječi ili slike, oni vide riječi (slike), iako se u stvari prikazuju samo besmislena slova (ili mrlje boje). Ako su ljudi gladni, te riječi (slike) percipiraju kao riječi (slike) koje se tiču hrane, a ostali percipiraju različite riječi ili slike.
   A
I2          I3         I4
C

Percepcija ovisi i o očekivanju: u stupcu očekujemo slova, a u redu brojeve. Ovisno o prethodnom iskustvu, ljudi različito percipiraju dvosmislene slike. Ako ljudima prikažemo najprije sliku mlade djevojke, pa sliku u kojoj se osim djevojke može vidjeti i starica, ljudi će vidjeti ono što smo im prvo pokazali.

Percepcija ovisi i o našem stavu prema nekoj stvari ili pojavi: ako prema nečemu imamo pozitivan/negativan stav, onda ćemo sve daljnje informacije o toj stvari ili pojavi percipirati u svjetlu našeg stava. Jednako tako, ako dvoje ljudi ima sukob u uvjerenju ili interesu, možemo uočiti da njihovi argumenti nisu razlog njihovom stavu, nego njegova posljedica.

Sukobi interesa
-           interes je nedjeljiv.
Sukobi uvjerenja
-           svatko može imati svoje mišljenje.

Najčešće iza navodnih sukoba uvjerenja stoji sukob interesa. Sukobi u stavu su posljedica razlikovanja u percipiranju iste objektivne situacije.
Ljudi su skloni i perceptivnoj sljepoći
-           selektivno percipiraju samo ono što je u skladu sa njihovim stavom - samo neke, a ne sve karakteristike podražaja.

Prema Maieru, ovisno o okviru (našim stavovima, očekivanjima, motivima...) realnu činjenicu interpretiramo na različite načine.



PREDODŽBE, UČENJE I PAMĆENJE


PREDODŽBA
-           je doživljaj koji nije rezultat vanjskih podražaja.
-           Može nam se činiti jasna, ali ne posjeduje onu živost koju ima percepcija.
-           Predstavljaju cjelovit doživljaj, ali detalji nam nisu poznati i jasni (Iznimke su eidetske slike, snovi i halucinacije).
EIDETSKE SLIKE
-          su takve predodžbe koje jasno, živo i detaljno opisuju prethodno perceptivno doživljenu situaciju.
-          Kod eidetske slike smo, za razliku od ostalih predodžbi, svjesni da je to samo predodžba.
SNOVI
-          su također vrsta predodžbi, a za spavača su realni i većinom nismo svjesni da je to san.
-          Ta se realnost ipak ne pretvara u ponašanje.
HALUCINACIJE
-          nastaju pod utjecajem visoke tjelesne temperature, te djelovanja halucinogenih droga.
-          Žive su, detaljne i doživljavamo ih uz izrazitu svijest i uvjerenje da se to zaista događa.
-          Čovjek koji ima halucinacije se i ponaša kao da je to realna situacija. 2-5% ljudi koji nisu psihički bolesni čuju glasove, no svjesni su da se radi o predodžbama.
PREDODŽBE
-          su doživljaji koje smo prethodno zapamtili, pa ih sada na neki način ponovno doživljavamo. Dakle, neki naši doživljaji ne nestaju bez traga, a što su za nas važniji, taj je trag bolji i trajniji, i naziva se pamćenjem. Da bismo nešto zapamtili, trebamo to naučiti. Osim osjeta i percepcije, i mišljenje služi za spoznavanje svijeta. Spoznavanje mišljenjem spada u najvišu kategoriju spoznavanja.
UČENJE
-           je trajna promjena u  ponašanju do koje dolazi pod utjecajem iskustva. Ako u nekim situacijama, primjerice zbog umora ili djelovanja droga, dolazi do promjena u ponašanju, to ne zovemo učenjem, jer te promjene nisu trajne.
-          Učenje dijelimo u namjerno i nenamjerno, a najjednostavniji oblik učenja je učenje uvjetovanjem.



OSNOVE PSIHOLOGIJE ODGOJA I OBRAZOVANJA - OSNOVE MOTIVACIJE


MOTIVACIJA

Motivacija je ono što te tjera da počneš.
Navika je ono što te tjera da nastaviš.

MOTIVACIJA
-          Lat. Movere = kretati se
-          Stanje u kojem smo iznutra pobuđeni nekim potrebama, željama ili motivima na odrađeno ponašanje usmjereno prema nekom cilju.

    
  VRSTE MOTIVACIJA:
a)OPĆE MOTIVACIJA ZA UČENJE :
-          Trajna je i široka dispozicija koja se očituje kao težnja za usvajanjem znanja i vještina u različitim situacijama učenja.
-          Trajna dispozicija – kada se jednom razvije, opća motivacija za učenje traje cijeli život.
-          Široka dispozicija – znači da se motivacija odnosi na različita područja, a ne samo na određenu lekciju ili sadržaje.
-          Ima izvor u samome učeniku i rezultat je njegova iskustva sa školom i učenjem.
-          Stabilnija je i njeno mijenjanje zahtjeva više napora i vremena.

b)SPECIFIČNA MOTIVACIJA ZA UČENJE :
-          Motivacija učenika za usvajanjem sadržaja u određenom školskom predmetu ili području.
-          Ovisi o vanjskim činiteljima (ponašanje učiteljice i sadržaj koji se uči)
-          Na nju se može lakše djelovati i mijenjati  je različitim strategijama poučavanja i kontroliranja ponašanja.

 TEORIJE MOTIVACIJE :
       1)TEORIJE POTREBA :
-          Motivirano ponašanje uzrokovano stanjem unutrašnje napetosti koje nastaju zbog fiziološke ili psihološke neravnoteže u organizmu (narušena homeostaza).

Teorija nagona :
-          Fiziološki utemeljena uz nejasne naznake postojanja psiholoških potreba.
-          Nagoni – unutrašnje sile koje nastoje održati homeostatsku ravnotežu u organizmu potrebnu za njegovo preživljavanje.
-          Nagonski usmjeravano ponašanje određeno je načelom izbjegavanja neugode i postizanja ugode.
-          Kritika : nagon nike varijabla pogodna za objašnjavanje ponašanja usmjerenih prema dugoročnim ciljevima niti za objašnjavanje izvedbe složenih zadataka.

Teorija socijalnih potreba :
-          Pretpostavka – ljudskim ponašanjem upravljaju prvenstveno socijalne potrebe proizašle iz osjećaja neravnoteže na psihološkoj razini.
-          Socijalne potrebe su naučene i njihovo je pojavljivanje često izazvano vanjskim pritiskom socijalne okoline (npr. škole).

Teorija hijerarhije potreba :
-          Abraham Maslow – neko se ponašanje teško može povezati sa samo jednom potrebom.
-          Ljudske su potrebe hijerarhijski uredne tako da se odnos među njima može grafički predočiti piramidom potreba:

Piramida potreba:
-          Hijerarhija (potrebe nižeg i višeg reda) ; prvenstvo u zadovoljenju imaju potrebe niže razine.
-          Temeljne (egzistencijalne) potrebe i psihološke potrebe – dno piramide.
-          Potreba za samoostvarenjem – drugačiji psihološki mehanizmi zadovoljavanja → želja za kontinuiranim radom i razvojem.
-          Kritika : neodređenost pojedinih pojmova; potrebe nižeg reda se mogu odgoditi u korist višeg reda.

Teorije uvjetovanja :
-          Bihevioristi – ponašanje izazvano vanjskim podražajem koji u određenim uvjetima dovodi do određene reakcije (klasično uvjetovanje) ili se pojavljuje u očekivanju nekog podražaja (instrumentalno uvjetovanje).
-          Premackovo načelo – najuspješnije djeluje ono potkrepljenje za koje znamo da ga osoba naročito cijeni (individualizirani pristup nagrađivanju).
-          Da bi se ponašanje održalo - potkrepljenje rjeđe i u nepravilnim razmacima.
-          Teorija uvjetovanja ima deskriptivnu teorijsku vrijednost i ograničenu praktičnu vrijednost.



       2)KOGNITIVISTIČKE TEORIJE :
-          Motivi su razmjerno stabilne stečene dispozicije koje se temelje na spoznaji o vlastitim mogućnostima u različitim situacijama postignuća.

Teorije kognitivne usklađenosti :
-          Motivacija proizlazi iz odnosa između kognicija i ponašanja.
-          Motivacija je uvjetovana doživljajem unutarnje neravnoteže koja se očituje kao:
Ø  Neusklađenost kognitivnih elemenata (spoznaja, stavova)
Ø  Neusklađenost kognicije i ponašanja
-          I)Teorija ravnoteže (Heider) :
Ø  Ljudi nastoje održati uravnoteženu sliku o sebi, o događajima oko sebe i o drugim ljudima.
Ø  Pozitivni i negativni odnosi – ukoliko učenik voli učiteljicu, a voli i matematiku te zamišlja da i učiteljica voli matematiku, tada će razina motivacije prema matematici ostati na razmjerno visokoj razini ravnoteže ; učenik ne voli matematiku ali voli učiteljicu za koju misli da joj se matematika sviđa, to proturječje može izazvati unutarnji sukob i potrebu da se situacija izmjeni.
Ø  Kritika : usmjerena na objašnjavanje narušavanja kognitivne ravnoteže, a nedovoljno na načine njenog ponovnog uspostavljanja.
-          II)Teorija kognitivne disonance (Festinger) :
Ø  Ljudi uspostavljaju određenu vrstu odnosa (sukladni  i nesukladni) između svojih uvjerenja, stavova i ponašanja.
Ø  Čovjek osjeća izrazitu nelagodu ili napetost kada se suoči s neskladom između vlastitih vrijednosti i stavova ili s neskladom između uvjerenja i vlastitih postupaka.
Ø  Može objasniti ponašanje i doživljavanje u mnogim školskim situacijama, posebno u situacijama kada učenici postignu slab uspjeh pri provjeri znanja.
Ø  Kritika : nedovoljno jasno predviđa što će se u nekoj situaciji prije promijeniti – uvjerenja ili ponašanje.

Teorije očekivanja :
-          Klasične teorije potreba + očekivanja buduće uspješnosti odnosno procjena različitih aspekata unutrašnjeg stanja i vanjskih okolnosti.
-          Ove teorije tumače ponašanja usmjerena na zadovoljenje viših potreba, posebno potrebe za postignućem.

-          I)Teorija motivacije za postignućem :
Ø  John W. Atkinson sa suradnicima postavlja dispozicijsku teoriju potreba – potrebe su se razvile u trajnije osobine ličnosti zahvaljujući sustavnom ranom potkrepljivanju i socijalnom učenju.
Ø  Ljudi se međusobno razlikuju prema istaknutosti tri temeljna motiva koja se nastoje zadovoljiti kroz različite aktivnosti – postignuće, prihvaćenost i utjecaj.
Ø  Motiv za postignućem – težnja da zadatak obavimo što bolje možemo.
Ø  Motiv za prihvaćenošću – potreba za tuđim prijateljstvom i podrškom.
Ø  Motiv za utjecajem – težnja da uspostavimo kontrolu nad svojom okolinom i onim što nam se događa.
 

TEŽNJA ZA USPJEHOM
Motiv za uspjehom
Vjerojatnost uspjeha
Privlačnost cilja
TEŽNJA ZA IZBJEGAVANJEM NEUSPJEHA
Motiv izbjegavanja neuspjeha
Vjerojatnost neuspjeha
Odbojnost neuspjeha
MOTIVACIJA ZA POSTIGNUĆEM
Težnja za postizanjem uspjeha
Težnja za izbjegavanjem neuspjeha

-----


II)Model očekivanja uspjeha :
Ø  Više naglašava situacijsku komponentu motivacije za postignućem a manje govori o motivaciji za postignućem kao trajnom dispozicijskoj osobini.
Ø  Očekivanje uspjeha :
·         Prethodno iskustvo u sličnim situacijama
·         Tumačenje uzroka prethodnog uspjeha
·         Percepcija težine konkretnog zadatka

III)Teorija vlastite vrijednosti :
Ø  Martin Covington iznio teoriju vlastite vrijednosti.
Ø  Temeljna ljudska težnja je održanje povoljne slike o sebi u čijoj se podlozi nalazi samopoštovanje ili svijest o vlastitoj vrijednosti.

MOTIV ZA POSTIZANJEM USPJEHA
NIZAK
VISOK
MOTIV ZA IZBJEGAVANJEM NEUSPJEHA
NIZAK
Pretjerano ravnodušni
Usmjereni prema uspjehu

VISOK
Usmjereni prema izbjegavanju neuspjeha
Pretjerano ambiciozni


IV)Atribucijska teorija :
Ø  Bernard Weiner pokušava objasniti svrhu i posljedice različitih tumačenja uspjeha i neuspjeha.
Ø  Motivacija za ustrajanjem u nekoj aktivnosti nije određena samo našim prethodnim događajem uspjeha ili neuspjeha u sličnim situacijama, nego i načinom na koji tumačimo uzroke svog postignuća.
Ø  Tumačenje uzroka svog postignuća:
·         Mjesto uzroka – unutrašnji ili vanjski
·         Stabilnost uzroka – postojan ili nepostojan
·         Mogućnost kontrole – više ili manje podložan našoj kontroli

MJESTO UZROKA
UNUTRAŠNJE
VANJSKO
Mogućnost kontrole
postoji
Ne postoji
postoji
Ne postoji

STABILNOST UZROKA
Nepromjenjiv
Trajno zalaganje
Sposobnosti
Učiteljičini stavovi
težina predmeta
promjenjiv
Vještine / znanje
raspoloženje
Podrška drugih
Sreća, slučaj

Nastanak atribucija:
Ø  Atribucije utječu na učenikova očekivanja budućih uspjeha, na njegovo ponašanje i na emocionalne reakcije.
Ø  Atribucije se uspostavljaju na temelju situacijskih znakova:
·         Uspjeh se pripisuje sposobnostima (ukoliko se postiže lako i ako se često ponavlja)
·         Uspjeh se pripisuje zalaganju (ako se postiže nakon napornog i ustrajnog rada)
·         Uspjeh se pripisuje težini zadatka (zadatak u kojem manjina postigne uspjeh, procijeni se kao težak zadatak)
·         Uspjeh se pripisuje sreći ili slučaju (ukoliko su ishodi nedosljedni – npr. s malo truda postignemo nekakav uspjeh)

Pretpostavke o posljedicama atribucija:
Ø  1) Smještaj uzroka na dimenziju stabilnosti izravno utječe na očekivanje budućeg uspjeha ;
·         Pripisivanje postignutog uspjeha stabilnim činiteljima poput sposobnosti ili težini zadatka = viša očekivanja budućeg uspjeha.
·         Pripisivanje neuspjeha slaboj sposobnosti ili težini zadatka = niže očekivanje budućeg uspjeha.
·         Pripisivanje neuspjeha nestabilnim činiteljima (nedovoljno zalaganje ili loša sreća) = niže očekivanje budućeg uspjeha.
·         Uzrok = stabilnost → očekivanje budućeg uspjeha
Ø  2) Smještaj uzroka na dimenziju mjesta uzroka određuje emocionalne reakcije ;
·         Učenik osjeća ponos ukoliko misli da je njegov uspjeh postignut zahvaljujući svojim sposobnostima.
·         Uzrok = mjesto uzroka → određuje emocionalne reakcije.
Ø  3) Smještaj uzroka na dimenziju mogućnosti kontrole ima utjecaja na ponašanje usmjereno prema postignuću.
·         Učenici koji vjeruju da mogu upravljati situacijom često biraju teže zadatke i u njima dulje ustraju.
·         Učenici koji vjeruju kako nemaju nikakva utjecaja na situaciju vrlo lako odustaju od zadatka.
·         Uzrok = mogućnost kontrole → određuje ponašanje usmjereno prema postignuću.

Naučena bespomoćnost (Seligman) :
Ø  Unutrašnje stanje; za koje je karakterističan osjećaj niske samodjelotvornosti, slabe motiviranosti i slabe mogućnosti utjecanja na situaciju.
Ø  Posljedica ponovljenih neuspjeha koji se pripisuju vlastitoj slaboj sposobnosti.
Ø  Pasivnost (vjeruju da nemaju nikakvu kontrolu nad situacijom), u početku ljutnja, a kasnije potištenost.
Ø  Učenici često generaliziraju naučenu bespomoćnost i na situacije u kojima prije nisu doživljavali neuspjeh.



Teorija socijalne kognicije:
-          Albert Bandura u okviru svoje motivacijske teorije bavi se motivacijom s dva različita stajališta.
-          Ljudsko ponašanje određeno je:
Ø  Spoznajama (iskustvo o posljedicama)
Ø  Posrednim iskustvom (opažanje drugih ljudi)
-          Bandura određuje MOTIVACIJU kao ponašanje usmjereno prema cilju koje se javlja pod utjecajem :
Ø  Očekivanjima o ishodima reakcije
Ø  Precepciji  samodjelotvornosti
-          SAMODJELOTVORNOST :
Ø  uvjerenje da smo svojim postupcima u stanju ostvariti željeni cilj.
Ø  Uzroci : unutrašnji faktori kao npr. znanje i vještine koje se daju kontrolirati.
-          SITUACIJSKA UVJETOVANOST  :
Ø  nisu generalizirana već se svaki put iznova grade u vezi s konkretnim zadatkom ili situacijom.
Ø  Uvjerenja su mnogo dinamičnija i podložnija su promjenama.
-          POTKREPLJENJE :
Ø  Ponajprije je to informacijska vrijednost.
Ø  Služi kao povratna obavijest o vjerojatnim ishodima njihova ponašanja i upozorava ih na to što mogu očekivati u sličnim situacijama u budučnosti.


OČEKIVANJE POZITIVNOG ISHODA
VISOKO
NISKO


SAMODJELOTVORNOST
VISOKA
društveni protest
promjena sredine
samosvjesna reakcija
visoka angažiranost
NISKA
rezignacija
povlačenje
bezvoljnost
gubitak samopouzdanja
potištenost

Kako poticati samodjelotvornost u školi :
Ø  Davanje pozitivnih povratnih informacija kojim će pokazati povjerenje u učenikove mogućnosti (+ potreba poboljšanja!).
Ø  Davati raščlanjene povratne informacije o postignuću umjesto globalnih procjena uspješnosti.
Ø  Zadaci umjerene težine koji omogućavaju podizanje vještine na višu razinu.
Ø  Poticati u učenika uvjerenje kako su sposobnosti promjenjive i kako se uz trud mogu razvijati.

Kako pobuditi učeničku motivaciju :
-          Mogućnost izbora, odabira teme, aktivno sudjelovanje, suradnja, upotreba raznih igara, novost i raznolikost.
-          Povezivanje truda i uspjeha s opipljivim nagradama i povlasticama, ukazivanje na korist i važnost teme ili aktivnosti za učeničke potrebe.
-          Postavljeni zadaci trebaju biti izazovni i nuditi učenicima realističnu mogućnost uspjeha, uvažavajući njihove sposobnosti i predznanja.



1)KAKO POVEĆATI MOTIVACIJU ZA POSTIGNUĆEM :
-          Tendencija stremljenja k uspjehu i tendencija biranja aktivnosti  usmjerenih k cilju i uspjehu.
-          Neuspjeh:
Ø  Povećava motivaciju ljudi usmjerenih na postizanje uspjeha
Ø  Smanjuje motivaciju ljudi usmjerenih na izbjegavanje neuspjeha
-          Strategije za izbjegavanje osjećaja neuspjeha :
Ø  Ne sudjelovati / izbjegavati – ako ne radimo ništa, ne možemo ne uspjeti.
Ø  Postavljati nerealno visoke ciljeve – ukoliko ih ne ostvarimo, nitko nas neće optužiti za neuspjeh jer je već na početku bilo jasno da je to teško za ostvariti.
Ø  Postavljati preniske ciljeve – postavljanje toliko jednostavnog cilja da ga gotovo svi mogu dostići.
Ø  Odgađati rad do zadnjeg trenutka – odlaganje učenja sve do trenutka dok ne bude prekasno.
Ø  Ne ulagati napor – uloženo vrlo malo vremena za učenje te je vjerojatnost za prolaznu ocjenu vrlo mala.

Što može učiniti učiteljica kako bi smanjila negativne učeničke strategije usmjerene izbjegavanju osjećaja neuspjeha :
-          Učiti učenike natjecanju sa samim sobom – osim apsolutnog treba vrednovati i relativni napredak svog učenika
-          Koristiti suradničko učenje – timovi sastavljeni od dobrih i lošijih učenika, a ocjenjuje se rad ne samo pojedinca nego i čitavog tima.
-          Naučiti učenike dijeliti zadatak na manje dijelove – kako si učenici ne bi postavljali previsoke ili preniske ciljeve i tako sami sebe onemogućavali u postizanju uspjeha.
-          Davati zadatke primjerene težine i povezati ulaganje napora s uspjehom – individualni pristup svakom učeniku ; preteški zadatak dovodi do brzog odustajanja od rada ; slično je sa zadacima koji su prelagani! Nužna je učiteljičina pomoć i usmjeravanje.
-          Ne izjednačavati sposobnosti s osobnom vrijednošću – sposobnosti NIKADA ne izjednačavati s učeničkom osobnom vrijednošću.

Kako poticati očekivanja uspjeha :
-          Robert Rosenthal i Lenore Jacobson – PIGMALIONOV EFEKT – ukoliko učiteljice očekuju da će neka djeca pokazati značajan intelektualni napredak i dobar školski uspjeh, djeca će ga doista i pokazati.
-          Očekivanja učiteljice mogu funkcionirati kao samoispunjavajuća proročanstva tj, mogu utjecati na učiteljicu da se ponaša tako da njezino početno očekivanje bude potvrđeno.
-          Kako učiteljica može prenijeti učenicima očekivanja uspjeha:
Ø  Učenicima treba dati dovoljno vremena da odgovore na pitanje
Ø  Izbjegavati nepotrebno naglašavanje razlika u uspjehu među učenicima
Ø  Treba se jednako ponašati prema svim učenicima

2)KAKO POVEĆATI MOTIVACIJU ZA UČENJEM :
Vrste motivacija:
Ø  INTRINZIČNA MOTIVACIJA :
·         Ona motivacija kod koje je potreba nastala iz unutarnjih pobuda, a zadovoljstvo proizlazi iz same iz same te aktivnosti ili njenog značenja, a ne zbog vanjskih razloga.
Ø  EKSTRINZIČNA MOTIVACIJA :
·         Motivacija kojoj je porijeklo u faktorima izvan individue, a ne u unutarnjim pobudama.

-          Nagrade često povećavaju nego smanjuju intrinzičnu motivaciju :
Ø  Ako se nagrada daje za kvalitetu učenika
Ø  Ako nagrada predstavlja potvrdu učenikove kompetentnosti
Ø  Kada zadatak nije zanimljiv
Ø  Kada su nagrade socijalne (pohvala), a ne materijalne

Kako povećati intrinzičnu motivaciju :
Ø  Prilagođavanje onoga što se uči učeničkim interesima :
·         U nastavu uključiti sadržaje koji su učenicima zanimljivi ili aktivnosti u kojima uživaju.
·         Omogućavanje izbora između nekoliko različitih zadataka (teme za sastav, odabir pisca za čitanje…)
Ø  Uvođenje novosti i raznolikosti u nastavu :
·         U svaki nastavni sat uvesti novosti (filmovi, demonstracije…)
Ø  Aktivno sudjelovanje učenika i brze povratne informacije :
·         Projekti, eksperimenti, igranje uloga, edukacijske igre…
·         SIMULACIJA – je vježba u kojoj učenici preuzimaju određene uloge i ponašaju se na način na koji te uloge zahtijevaju (potiče interes i motivaciju učenika).
Ø  Poticanje radoznalosti :
·         Motiv koji potiče na istraživanje i otkrivanje okoline.
Ø  Povezivanje onoga što se uči s osobnim životom učenika :
·         Školsko učenje priprema učenike za zadatke u dalekoj budućnosti i rijetko je povezano sa sadašnjosti.
·         Kako bi se učenje povezalo sa životom treba se početi od onoga što učenici već znaju i mora im se pokazati na koji je to način povezano s onim što se uči u školi.
Ø  Pomaganje učenicima da sami postave svoje ciljeve :
·         Dobro postavljeni ciljevi su kratkoročni, mjerljivi i specifični.
·         Važno je postaviti realan cilj (ne previsok ili prenizak cilj) i pohvaliti učenika za njegovo postavljanje i ostvarenje.
·         Pri ostvarenju cilja, pohvala se doživljava iskrenom jer ima mjerljivi dokaz svog uspjeha.

Kako povećati ekstrinzičnu motivaciju :
Ø  Nagrađivanje učenika :
·         Efikasnije u postizanju zalaganja negoli za postizanje kvalitete – primjenjivati kada učenici uvježbavaju ono što već znaju.
·         Nagrađivati ne samo apsolutni učinak već i onaj individualni napredak svakog učenika.
Ø  Jasne povratne informacije :
·         Specifična povratna informacija – objašnjenje učeniku zašto je dobio pohvalu kako bi znao što ubuduće treba raditi.
Ø  Neposredne i česte povratne informacije :
·         Male ali česte nagrade i pohvale
·         Češći kratki testovi za provjeru znanja i za vrijeme sata postavljati mnogo pitanja.
·         Povratna informacija – odmah nakon aktivnosti.




3)KAKO NAGRAĐIVATI ZALAGANJE I NAPREDAK :
-          Pohvaljivanje učenika za zalaganje ; pohvale se ne bi trebale usmjeriti na učenikove sposobnosti.
-          Pohvala – služi za poticanje adekvatnog ponašanja učenika
-          Naučiti učenike samopohvalama :
Ø  Pohvaljivanje samoga sebe – povećava se školski uspjeh.
Ø  Nakon učenja učenik se može nagraditi nekom aktivnošću do koje mu je stalo.
-          Koristiti suradničko učenje :
Ø  Učenici rade u malim grupama na zadatku koji im da učiteljica
Ø  U svakoj grupi ima dobrih, prosječnih i loših učenika
Ø  Svaka grupa sastoji se od učenika različitog spola i drugih karakteristika
Ø  Nagradu dobiva grupa a ne pojedinac

DJELOTVORNA POHVALA
NEDJELOTVORNA POHVALA
kontingentna
Slučajna je i nesustavna
Naglašava što je specifično učenik dobro učinio
Općenita je
Vjerodostojna je, učenik vidi da mu je posvećena posebna pažnja
Uniformna je i dana uz minimum pažnje
Nagrađuje postizanje točno definiranog kriterija (učinka ili zalaganja)
Nagrađuje samo sudjelovanje u nekoj aktivnosti bez provjeravanja učinka
Daje učeniku informaciju o njegovoj kompetentnosti i vrijednosti postignuća
Ne daje učeniku takvu informaciju ili mu daje informaciju o njegovom statusu
Usmjerava učenika na to da više razmišlja o tome kako je rješavao zadatak i o vlastitim strategijama za rješavanje problema
Usmjerava učenika na uspoređivanje s drugima i natjecanje
Opisuje trenutno postignuće učenika u odnosu na njegova prethodna postignuća
Opisuje trenutno postignuće u odnosu na postignuće ostalih u razredu
Daje priznanje za izuzetno uložen napor ili uspjeh na teškom zadatku (za dotičnog učenika)
Daje priznanje bez obzira na uloženi trud ili značenje postignuća
Pripisuje uspjeh ulaganju napora i sposobnostima i tako pokazuje da se sličan uspjeh može očekivati i u budućnosti
Pripisuje uspjeh samo sposobnostima ili vanjskim faktorima poput sreće ili laganog zadatka
Potiče endogene atribucije tako da učenik vjeruje da je u zadatak uložio  napor jer mu se zadatak sviđa i/ili zato što želi razviti vještine potrebne za njegovo rješavanje
Potiče egzogene atribucije tako da učenici vjeruju kako su uložili napor da bi ugodili učitelju, pobijedili u natjecanju ili dobili nagradu
Usmjerava pažnju učenika na ponašanje relevantno za zadatak
Usmjerava pažnju učenika na učiteljicu kao vanjski autoritet koji njime manipulira
Potiče učenika na procjenu vlastitog ponašanja nakon završenog zadatka
Upliće se u proces i tako odvlači pažnju učenika od ponašanja koje je relevantno za zadatak