MOTIVACIJA
Motivacija je ono što te tjera da počneš.
Navika je ono što te tjera da nastaviš.
MOTIVACIJA
- Lat. Movere = kretati se
- Stanje u kojem smo iznutra pobuđeni nekim potrebama, željama ili motivima na odrađeno ponašanje usmjereno prema nekom cilju.
VRSTE MOTIVACIJA:
a)OPĆE MOTIVACIJA ZA UČENJE :
- Trajna je i široka dispozicija koja se očituje kao težnja za usvajanjem znanja i vještina u različitim situacijama učenja.
- Trajna dispozicija – kada se jednom razvije, opća motivacija za učenje traje cijeli život.
- Široka dispozicija – znači da se motivacija odnosi na različita područja, a ne samo na određenu lekciju ili sadržaje.
- Ima izvor u samome učeniku i rezultat je njegova iskustva sa školom i učenjem.
- Stabilnija je i njeno mijenjanje zahtjeva više napora i vremena.
b)SPECIFIČNA MOTIVACIJA ZA UČENJE :
- Motivacija učenika za usvajanjem sadržaja u određenom školskom predmetu ili području.
- Ovisi o vanjskim činiteljima (ponašanje učiteljice i sadržaj koji se uči)
- Na nju se može lakše djelovati i mijenjati je različitim strategijama poučavanja i kontroliranja ponašanja.
TEORIJE MOTIVACIJE :
1)TEORIJE POTREBA :
- Motivirano ponašanje uzrokovano stanjem unutrašnje napetosti koje nastaju zbog fiziološke ili psihološke neravnoteže u organizmu (narušena homeostaza).
Teorija nagona :
- Fiziološki utemeljena uz nejasne naznake postojanja psiholoških potreba.
- Nagoni – unutrašnje sile koje nastoje održati homeostatsku ravnotežu u organizmu potrebnu za njegovo preživljavanje.
- Nagonski usmjeravano ponašanje određeno je načelom izbjegavanja neugode i postizanja ugode.
- Kritika : nagon nike varijabla pogodna za objašnjavanje ponašanja usmjerenih prema dugoročnim ciljevima niti za objašnjavanje izvedbe složenih zadataka.
Teorija socijalnih potreba :
- Pretpostavka – ljudskim ponašanjem upravljaju prvenstveno socijalne potrebe proizašle iz osjećaja neravnoteže na psihološkoj razini.
- Socijalne potrebe su naučene i njihovo je pojavljivanje često izazvano vanjskim pritiskom socijalne okoline (npr. škole).
Teorija hijerarhije potreba :
- Abraham Maslow – neko se ponašanje teško može povezati sa samo jednom potrebom.
- Ljudske su potrebe hijerarhijski uredne tako da se odnos među njima može grafički predočiti piramidom potreba:
Piramida potreba:
- Hijerarhija (potrebe nižeg i višeg reda) ; prvenstvo u zadovoljenju imaju potrebe niže razine.
- Temeljne (egzistencijalne) potrebe i psihološke potrebe – dno piramide.
- Potreba za samoostvarenjem – drugačiji psihološki mehanizmi zadovoljavanja → želja za kontinuiranim radom i razvojem.
- Kritika : neodređenost pojedinih pojmova; potrebe nižeg reda se mogu odgoditi u korist višeg reda.
Teorije uvjetovanja :
- Bihevioristi – ponašanje izazvano vanjskim podražajem koji u određenim uvjetima dovodi do određene reakcije (klasično uvjetovanje) ili se pojavljuje u očekivanju nekog podražaja (instrumentalno uvjetovanje).
- Premackovo načelo – najuspješnije djeluje ono potkrepljenje za koje znamo da ga osoba naročito cijeni (individualizirani pristup nagrađivanju).
- Da bi se ponašanje održalo - potkrepljenje rjeđe i u nepravilnim razmacima.
- Teorija uvjetovanja ima deskriptivnu teorijsku vrijednost i ograničenu praktičnu vrijednost.
2)KOGNITIVISTIČKE TEORIJE :
- Motivi su razmjerno stabilne stečene dispozicije koje se temelje na spoznaji o vlastitim mogućnostima u različitim situacijama postignuća.
Teorije kognitivne usklađenosti :
- Motivacija proizlazi iz odnosa između kognicija i ponašanja.
- Motivacija je uvjetovana doživljajem unutarnje neravnoteže koja se očituje kao:
Ø Neusklađenost kognitivnih elemenata (spoznaja, stavova)
Ø Neusklađenost kognicije i ponašanja
- I)Teorija ravnoteže (Heider) :
Ø Ljudi nastoje održati uravnoteženu sliku o sebi, o događajima oko sebe i o drugim ljudima.
Ø Pozitivni i negativni odnosi – ukoliko učenik voli učiteljicu, a voli i matematiku te zamišlja da i učiteljica voli matematiku, tada će razina motivacije prema matematici ostati na razmjerno visokoj razini ravnoteže ; učenik ne voli matematiku ali voli učiteljicu za koju misli da joj se matematika sviđa, to proturječje može izazvati unutarnji sukob i potrebu da se situacija izmjeni.
Ø Kritika : usmjerena na objašnjavanje narušavanja kognitivne ravnoteže, a nedovoljno na načine njenog ponovnog uspostavljanja.
- II)Teorija kognitivne disonance (Festinger) :
Ø Ljudi uspostavljaju određenu vrstu odnosa (sukladni i nesukladni) između svojih uvjerenja, stavova i ponašanja.
Ø Čovjek osjeća izrazitu nelagodu ili napetost kada se suoči s neskladom između vlastitih vrijednosti i stavova ili s neskladom između uvjerenja i vlastitih postupaka.
Ø Može objasniti ponašanje i doživljavanje u mnogim školskim situacijama, posebno u situacijama kada učenici postignu slab uspjeh pri provjeri znanja.
Ø Kritika : nedovoljno jasno predviđa što će se u nekoj situaciji prije promijeniti – uvjerenja ili ponašanje.
Teorije očekivanja :
- Klasične teorije potreba + očekivanja buduće uspješnosti odnosno procjena različitih aspekata unutrašnjeg stanja i vanjskih okolnosti.
- Ove teorije tumače ponašanja usmjerena na zadovoljenje viših potreba, posebno potrebe za postignućem.
- I)Teorija motivacije za postignućem :
Ø John W. Atkinson sa suradnicima postavlja dispozicijsku teoriju potreba – potrebe su se razvile u trajnije osobine ličnosti zahvaljujući sustavnom ranom potkrepljivanju i socijalnom učenju.
Ø Ljudi se međusobno razlikuju prema istaknutosti tri temeljna motiva koja se nastoje zadovoljiti kroz različite aktivnosti – postignuće, prihvaćenost i utjecaj.
Ø Motiv za postignućem – težnja da zadatak obavimo što bolje možemo.
Ø Motiv za prihvaćenošću – potreba za tuđim prijateljstvom i podrškom.
Ø Motiv za utjecajem – težnja da uspostavimo kontrolu nad svojom okolinom i onim što nam se događa.
| TEŽNJA ZA USPJEHOM | Motiv za uspjehom | Vjerojatnost uspjeha | Privlačnost cilja |
| TEŽNJA ZA IZBJEGAVANJEM NEUSPJEHA | Motiv izbjegavanja neuspjeha | Vjerojatnost neuspjeha | Odbojnost neuspjeha |
| MOTIVACIJA ZA POSTIGNUĆEM | Težnja za postizanjem uspjeha | Težnja za izbjegavanjem neuspjeha | ----- |
II)Model očekivanja uspjeha :
Ø Više naglašava situacijsku komponentu motivacije za postignućem a manje govori o motivaciji za postignućem kao trajnom dispozicijskoj osobini.
Ø Očekivanje uspjeha :
· Prethodno iskustvo u sličnim situacijama
· Tumačenje uzroka prethodnog uspjeha
· Percepcija težine konkretnog zadatka
III)Teorija vlastite vrijednosti :
Ø Martin Covington iznio teoriju vlastite vrijednosti.
Ø Temeljna ljudska težnja je održanje povoljne slike o sebi u čijoj se podlozi nalazi samopoštovanje ili svijest o vlastitoj vrijednosti.
| MOTIV ZA POSTIZANJEM USPJEHA | ||||
| NIZAK | VISOK | |||
| MOTIV ZA IZBJEGAVANJEM NEUSPJEHA | NIZAK | Pretjerano ravnodušni | Usmjereni prema uspjehu | |
| VISOK | Usmjereni prema izbjegavanju neuspjeha | Pretjerano ambiciozni | ||
IV)Atribucijska teorija :
Ø Bernard Weiner pokušava objasniti svrhu i posljedice različitih tumačenja uspjeha i neuspjeha.
Ø Motivacija za ustrajanjem u nekoj aktivnosti nije određena samo našim prethodnim događajem uspjeha ili neuspjeha u sličnim situacijama, nego i načinom na koji tumačimo uzroke svog postignuća.
Ø Tumačenje uzroka svog postignuća:
· Mjesto uzroka – unutrašnji ili vanjski
· Stabilnost uzroka – postojan ili nepostojan
· Mogućnost kontrole – više ili manje podložan našoj kontroli
| MJESTO UZROKA | |||||
| UNUTRAŠNJE | VANJSKO | ||||
| Mogućnost kontrole | postoji | Ne postoji | postoji | Ne postoji | |
| STABILNOST UZROKA | Nepromjenjiv | Trajno zalaganje | Sposobnosti | Učiteljičini stavovi | težina predmeta |
| promjenjiv | Vještine / znanje | raspoloženje | Podrška drugih | Sreća, slučaj | |
Nastanak atribucija:
Ø Atribucije utječu na učenikova očekivanja budućih uspjeha, na njegovo ponašanje i na emocionalne reakcije.
Ø Atribucije se uspostavljaju na temelju situacijskih znakova:
· Uspjeh se pripisuje sposobnostima (ukoliko se postiže lako i ako se često ponavlja)
· Uspjeh se pripisuje zalaganju (ako se postiže nakon napornog i ustrajnog rada)
· Uspjeh se pripisuje težini zadatka (zadatak u kojem manjina postigne uspjeh, procijeni se kao težak zadatak)
· Uspjeh se pripisuje sreći ili slučaju (ukoliko su ishodi nedosljedni – npr. s malo truda postignemo nekakav uspjeh)
Pretpostavke o posljedicama atribucija:
Ø 1) Smještaj uzroka na dimenziju stabilnosti izravno utječe na očekivanje budućeg uspjeha ;
· Pripisivanje postignutog uspjeha stabilnim činiteljima poput sposobnosti ili težini zadatka = viša očekivanja budućeg uspjeha.
· Pripisivanje neuspjeha slaboj sposobnosti ili težini zadatka = niže očekivanje budućeg uspjeha.
· Pripisivanje neuspjeha nestabilnim činiteljima (nedovoljno zalaganje ili loša sreća) = niže očekivanje budućeg uspjeha.
· Uzrok = stabilnost → očekivanje budućeg uspjeha
Ø 2) Smještaj uzroka na dimenziju mjesta uzroka određuje emocionalne reakcije ;
· Učenik osjeća ponos ukoliko misli da je njegov uspjeh postignut zahvaljujući svojim sposobnostima.
· Uzrok = mjesto uzroka → određuje emocionalne reakcije.
Ø 3) Smještaj uzroka na dimenziju mogućnosti kontrole ima utjecaja na ponašanje usmjereno prema postignuću.
· Učenici koji vjeruju da mogu upravljati situacijom često biraju teže zadatke i u njima dulje ustraju.
· Učenici koji vjeruju kako nemaju nikakva utjecaja na situaciju vrlo lako odustaju od zadatka.
· Uzrok = mogućnost kontrole → određuje ponašanje usmjereno prema postignuću.
Naučena bespomoćnost (Seligman) :
Ø Unutrašnje stanje; za koje je karakterističan osjećaj niske samodjelotvornosti, slabe motiviranosti i slabe mogućnosti utjecanja na situaciju.
Ø Posljedica ponovljenih neuspjeha koji se pripisuju vlastitoj slaboj sposobnosti.
Ø Pasivnost (vjeruju da nemaju nikakvu kontrolu nad situacijom), u početku ljutnja, a kasnije potištenost.
Ø Učenici često generaliziraju naučenu bespomoćnost i na situacije u kojima prije nisu doživljavali neuspjeh.
Teorija socijalne kognicije:
- Albert Bandura u okviru svoje motivacijske teorije bavi se motivacijom s dva različita stajališta.
- Ljudsko ponašanje određeno je:
Ø Spoznajama (iskustvo o posljedicama)
Ø Posrednim iskustvom (opažanje drugih ljudi)
- Bandura određuje MOTIVACIJU kao ponašanje usmjereno prema cilju koje se javlja pod utjecajem :
Ø Očekivanjima o ishodima reakcije
Ø Precepciji samodjelotvornosti
- SAMODJELOTVORNOST :
Ø uvjerenje da smo svojim postupcima u stanju ostvariti željeni cilj.
Ø Uzroci : unutrašnji faktori kao npr. znanje i vještine koje se daju kontrolirati.
- SITUACIJSKA UVJETOVANOST :
Ø nisu generalizirana već se svaki put iznova grade u vezi s konkretnim zadatkom ili situacijom.
Ø Uvjerenja su mnogo dinamičnija i podložnija su promjenama.
- POTKREPLJENJE :
Ø Ponajprije je to informacijska vrijednost.
Ø Služi kao povratna obavijest o vjerojatnim ishodima njihova ponašanja i upozorava ih na to što mogu očekivati u sličnim situacijama u budučnosti.
| OČEKIVANJE POZITIVNOG ISHODA | |||
| VISOKO | NISKO | ||
| SAMODJELOTVORNOST | VISOKA | društveni protest promjena sredine | samosvjesna reakcija visoka angažiranost |
| NISKA | rezignacija povlačenje bezvoljnost | gubitak samopouzdanja potištenost | |
Kako poticati samodjelotvornost u školi :
Ø Davanje pozitivnih povratnih informacija kojim će pokazati povjerenje u učenikove mogućnosti (+ potreba poboljšanja!).
Ø Davati raščlanjene povratne informacije o postignuću umjesto globalnih procjena uspješnosti.
Ø Zadaci umjerene težine koji omogućavaju podizanje vještine na višu razinu.
Ø Poticati u učenika uvjerenje kako su sposobnosti promjenjive i kako se uz trud mogu razvijati.
Kako pobuditi učeničku motivaciju :
- Mogućnost izbora, odabira teme, aktivno sudjelovanje, suradnja, upotreba raznih igara, novost i raznolikost.
- Povezivanje truda i uspjeha s opipljivim nagradama i povlasticama, ukazivanje na korist i važnost teme ili aktivnosti za učeničke potrebe.
- Postavljeni zadaci trebaju biti izazovni i nuditi učenicima realističnu mogućnost uspjeha, uvažavajući njihove sposobnosti i predznanja.
1)KAKO POVEĆATI MOTIVACIJU ZA POSTIGNUĆEM :
- Tendencija stremljenja k uspjehu i tendencija biranja aktivnosti usmjerenih k cilju i uspjehu.
- Neuspjeh:
Ø Povećava motivaciju ljudi usmjerenih na postizanje uspjeha
Ø Smanjuje motivaciju ljudi usmjerenih na izbjegavanje neuspjeha
- Strategije za izbjegavanje osjećaja neuspjeha :
Ø Ne sudjelovati / izbjegavati – ako ne radimo ništa, ne možemo ne uspjeti.
Ø Postavljati nerealno visoke ciljeve – ukoliko ih ne ostvarimo, nitko nas neće optužiti za neuspjeh jer je već na početku bilo jasno da je to teško za ostvariti.
Ø Postavljati preniske ciljeve – postavljanje toliko jednostavnog cilja da ga gotovo svi mogu dostići.
Ø Odgađati rad do zadnjeg trenutka – odlaganje učenja sve do trenutka dok ne bude prekasno.
Ø Ne ulagati napor – uloženo vrlo malo vremena za učenje te je vjerojatnost za prolaznu ocjenu vrlo mala.
Što može učiniti učiteljica kako bi smanjila negativne učeničke strategije usmjerene izbjegavanju osjećaja neuspjeha :
- Učiti učenike natjecanju sa samim sobom – osim apsolutnog treba vrednovati i relativni napredak svog učenika
- Koristiti suradničko učenje – timovi sastavljeni od dobrih i lošijih učenika, a ocjenjuje se rad ne samo pojedinca nego i čitavog tima.
- Naučiti učenike dijeliti zadatak na manje dijelove – kako si učenici ne bi postavljali previsoke ili preniske ciljeve i tako sami sebe onemogućavali u postizanju uspjeha.
- Davati zadatke primjerene težine i povezati ulaganje napora s uspjehom – individualni pristup svakom učeniku ; preteški zadatak dovodi do brzog odustajanja od rada ; slično je sa zadacima koji su prelagani! Nužna je učiteljičina pomoć i usmjeravanje.
- Ne izjednačavati sposobnosti s osobnom vrijednošću – sposobnosti NIKADA ne izjednačavati s učeničkom osobnom vrijednošću.
Kako poticati očekivanja uspjeha :
- Robert Rosenthal i Lenore Jacobson – PIGMALIONOV EFEKT – ukoliko učiteljice očekuju da će neka djeca pokazati značajan intelektualni napredak i dobar školski uspjeh, djeca će ga doista i pokazati.
- Očekivanja učiteljice mogu funkcionirati kao samoispunjavajuća proročanstva tj, mogu utjecati na učiteljicu da se ponaša tako da njezino početno očekivanje bude potvrđeno.
- Kako učiteljica može prenijeti učenicima očekivanja uspjeha:
Ø Učenicima treba dati dovoljno vremena da odgovore na pitanje
Ø Izbjegavati nepotrebno naglašavanje razlika u uspjehu među učenicima
Ø Treba se jednako ponašati prema svim učenicima
2)KAKO POVEĆATI MOTIVACIJU ZA UČENJEM :
Vrste motivacija:
Ø INTRINZIČNA MOTIVACIJA :
· Ona motivacija kod koje je potreba nastala iz unutarnjih pobuda, a zadovoljstvo proizlazi iz same iz same te aktivnosti ili njenog značenja, a ne zbog vanjskih razloga.
Ø EKSTRINZIČNA MOTIVACIJA :
· Motivacija kojoj je porijeklo u faktorima izvan individue, a ne u unutarnjim pobudama.
- Nagrade često povećavaju nego smanjuju intrinzičnu motivaciju :
Ø Ako se nagrada daje za kvalitetu učenika
Ø Ako nagrada predstavlja potvrdu učenikove kompetentnosti
Ø Kada zadatak nije zanimljiv
Ø Kada su nagrade socijalne (pohvala), a ne materijalne
Kako povećati intrinzičnu motivaciju :
Ø Prilagođavanje onoga što se uči učeničkim interesima :
· U nastavu uključiti sadržaje koji su učenicima zanimljivi ili aktivnosti u kojima uživaju.
· Omogućavanje izbora između nekoliko različitih zadataka (teme za sastav, odabir pisca za čitanje…)
Ø Uvođenje novosti i raznolikosti u nastavu :
· U svaki nastavni sat uvesti novosti (filmovi, demonstracije…)
Ø Aktivno sudjelovanje učenika i brze povratne informacije :
· Projekti, eksperimenti, igranje uloga, edukacijske igre…
· SIMULACIJA – je vježba u kojoj učenici preuzimaju određene uloge i ponašaju se na način na koji te uloge zahtijevaju (potiče interes i motivaciju učenika).
Ø Poticanje radoznalosti :
· Motiv koji potiče na istraživanje i otkrivanje okoline.
Ø Povezivanje onoga što se uči s osobnim životom učenika :
· Školsko učenje priprema učenike za zadatke u dalekoj budućnosti i rijetko je povezano sa sadašnjosti.
· Kako bi se učenje povezalo sa životom treba se početi od onoga što učenici već znaju i mora im se pokazati na koji je to način povezano s onim što se uči u školi.
Ø Pomaganje učenicima da sami postave svoje ciljeve :
· Dobro postavljeni ciljevi su kratkoročni, mjerljivi i specifični.
· Važno je postaviti realan cilj (ne previsok ili prenizak cilj) i pohvaliti učenika za njegovo postavljanje i ostvarenje.
· Pri ostvarenju cilja, pohvala se doživljava iskrenom jer ima mjerljivi dokaz svog uspjeha.
Kako povećati ekstrinzičnu motivaciju :
Ø Nagrađivanje učenika :
· Efikasnije u postizanju zalaganja negoli za postizanje kvalitete – primjenjivati kada učenici uvježbavaju ono što već znaju.
· Nagrađivati ne samo apsolutni učinak već i onaj individualni napredak svakog učenika.
Ø Jasne povratne informacije :
· Specifična povratna informacija – objašnjenje učeniku zašto je dobio pohvalu kako bi znao što ubuduće treba raditi.
Ø Neposredne i česte povratne informacije :
· Male ali česte nagrade i pohvale
· Češći kratki testovi za provjeru znanja i za vrijeme sata postavljati mnogo pitanja.
· Povratna informacija – odmah nakon aktivnosti.
3)KAKO NAGRAĐIVATI ZALAGANJE I NAPREDAK :
- Pohvaljivanje učenika za zalaganje ; pohvale se ne bi trebale usmjeriti na učenikove sposobnosti.
- Pohvala – služi za poticanje adekvatnog ponašanja učenika
- Naučiti učenike samopohvalama :
Ø Pohvaljivanje samoga sebe – povećava se školski uspjeh.
Ø Nakon učenja učenik se može nagraditi nekom aktivnošću do koje mu je stalo.
- Koristiti suradničko učenje :
Ø Učenici rade u malim grupama na zadatku koji im da učiteljica
Ø U svakoj grupi ima dobrih, prosječnih i loših učenika
Ø Svaka grupa sastoji se od učenika različitog spola i drugih karakteristika
Ø Nagradu dobiva grupa a ne pojedinac
| DJELOTVORNA POHVALA | NEDJELOTVORNA POHVALA |
| kontingentna | Slučajna je i nesustavna |
| Naglašava što je specifično učenik dobro učinio | Općenita je |
| Vjerodostojna je, učenik vidi da mu je posvećena posebna pažnja | Uniformna je i dana uz minimum pažnje |
| Nagrađuje postizanje točno definiranog kriterija (učinka ili zalaganja) | Nagrađuje samo sudjelovanje u nekoj aktivnosti bez provjeravanja učinka |
| Daje učeniku informaciju o njegovoj kompetentnosti i vrijednosti postignuća | Ne daje učeniku takvu informaciju ili mu daje informaciju o njegovom statusu |
| Usmjerava učenika na to da više razmišlja o tome kako je rješavao zadatak i o vlastitim strategijama za rješavanje problema | Usmjerava učenika na uspoređivanje s drugima i natjecanje |
| Opisuje trenutno postignuće učenika u odnosu na njegova prethodna postignuća | Opisuje trenutno postignuće u odnosu na postignuće ostalih u razredu |
| Daje priznanje za izuzetno uložen napor ili uspjeh na teškom zadatku (za dotičnog učenika) | Daje priznanje bez obzira na uloženi trud ili značenje postignuća |
| Pripisuje uspjeh ulaganju napora i sposobnostima i tako pokazuje da se sličan uspjeh može očekivati i u budućnosti | Pripisuje uspjeh samo sposobnostima ili vanjskim faktorima poput sreće ili laganog zadatka |
| Potiče endogene atribucije tako da učenik vjeruje da je u zadatak uložio napor jer mu se zadatak sviđa i/ili zato što želi razviti vještine potrebne za njegovo rješavanje | Potiče egzogene atribucije tako da učenici vjeruju kako su uložili napor da bi ugodili učitelju, pobijedili u natjecanju ili dobili nagradu |
| Usmjerava pažnju učenika na ponašanje relevantno za zadatak | Usmjerava pažnju učenika na učiteljicu kao vanjski autoritet koji njime manipulira |
| Potiče učenika na procjenu vlastitog ponašanja nakon završenog zadatka | Upliće se u proces i tako odvlači pažnju učenika od ponašanja koje je relevantno za zadatak |
u izradi...
OdgovoriIzbriši