MUZIČKI SLUH

-          Stjecanje intonativne vještine pretpostavlja postojanje muzičkog sluha.

-          Muzički sluh je rezultat tog procesa.

 

Apsolutni muzički sluh

-          Sposobnost da se, bez oslonca na neki poznati tonski standard, neposredno prepozna i imenuje zadani muzički ton i da se taj ton otpjeva.

-          Izrazom „apsolutno“  ne mislimo na stupanj savršenstva sluha nego na usmjerenje određene slušne funkcije ne takozvane „apsolutne visine tona“.

-          C.Stumpf

      Ispitivao je apsolutni sluh (vlastiti i sluh još trojice svojih kolega)

      Otkriće:

      Apsolutni sluh ni u kojem slučaju ne znači potpunu sigurnost u prepoznavanju tonova

      Na moguću zavisnost apsolutnog sluha od boje tona

      Na nejednaku sigurnost apsolutnog slušača u svim tonskim regijama

      Na najčešće pogreške…

      Ispitivanja je vršio na klaviru, a cijeli je opseg bio podijeljen u tri regije – duboku, srednju i visoku.

      Sudovi apsolutnog slušača nisu bez pogrešaka

      Najsigurniji su u srednjem dijelu tonskog područja

      Najčešća pogreška koju čine apsolutni slušači je polustepen

      Tonove C-dura (bijele tipke) lakše prepoznaju od drugih

-          Wellek

      Otkrio u svojim istraživanjima da postoje dva tipa pogrešaka kod apsolutnih ispitanika: jedna je polustepenska a druga je kvartna.

Tipovi apsolutnih slušača ili vrste apsolutnog sluha

-          Kries i Abraham dijele apsolutne slušače u dvije kategorije:

      Aktivni apsolutni slušač – mogu ton indetificirati i otpjevati

      Pasivni apsolutni slušač – mogu ton indetificirati ali ga ne mogu otpjevati

-          Revesz razlikuje nekoliko kategorija apsolutnog sluha:

      S obzirom na opseg:

      Tonalni apsolutni sluh – obuhvaća cijelo ili gotovo cijelo tonsko područje.

      Parcijalni apsolutni sluh – sposobnost apsolutnog sluha ograničena na (obično srednji) dio tonskog prostora, dok je prepoznavanje tonova u ostalim dijelovima znatno slabije.

      S obzirom na boju tona:

      Generalni apsolutni sluh – podjednako dobro poznavanje  tonova svih instrumenata (sluh je nezavisan od boje tona).

      Specijalni apsolutni sluh – ograničen na prepoznavanje tonova jednog ili grupe instrumenata.

-          Revesz spominje slučajeve koji se ponekad također smatraju apsolutnim sluhom ali to zapravo nisu. Radi se o sposobnosti nekih instrumentalista ili pjevača da pamte jedan ili nekoliko tonova. Tu zapravo nije riječ o apsolutnom sluhu već o pamćenju standardnog tona.

-          Revesz navodi i treću vrstu sluha → regionalni sluh – sposobnost koja je dispozicijski dana svakome; odnosi se na mogućnost procjenjivanja nekog tona kao člana jedne, više ili manje ograničene regije. Njihove će se prosudbe samo približavati onima pravima – srednja pogreška je oko šest polustepena (povećana kvarta).

                                                                                                           

                                                

Efikasnost apsolutnog sluha

-          Zaključci dosadašnjih ispitivanja:

      Apsolutni slušač je u stanju ne samo indentificirati zadane tonove već ih i otpjevati. Postoje slučajevi apsolutnog sluha u kojima je prisutna samo sposobnost indetifikacije.

      Pogreške koje čine apsolutni slušači najčešće su polustepenske.

      Najsigurnije prosudbe daju se o tonovima srednjeg registra. Rang oktava s obzirom na sigurnost prosudbi je: prva, druga, mala, treća, velika, četvrta, kontra i supkontra.

      Točnost prosudbi pojedinih tonova varira i prema njihovoj tonalitetnoj pripadnosti. Tonovi C-dura (bijele tipke) imaju prednost nad ostalima.

      Apsolutne prosudbe na klaviru ili na nekom drugom instrumentu bolje su od apsolutnih prosudbi čistih tonova. Najlakše se indentificiraju tonovi klavira, zatim slijede tonovi violine, drvenih gudača, limenih puhača, muzičkih vilica, glasa i zvukovi zvona i stakla.

      Prosudbe apsolutnih slušača su brže, odlučne i sigurne. Izražavaju se kao tvrdnje a ne kao pogađanje.

      Apsolutni slušači inkliniraju oktavnim pogreškama, tj. nisu uvijek u stanju odrediti kojoj oktavi pripada neki ton iako su ga ispravno prepoznali i imenovali. Psiholozi su skloni tu pojavu objasniti orijentacijom apsolutnog slušača na kvalitativni aspekt visine.

      Stupanj preciznosti apsolutnog sluha također varira od osobe do osobe. Postoje apsolutni slušači koji mogu opaziti razliku u normalnom ugađanju između npr. starijeg evropskog (a1 = 435 Hz) i novijeg američkog (a1 = 444 Hz) koncertnog ugođaja.

Relativni sluh

-          Relativni sluh je „odlučujuća pretpostavka muzičke djelatnosti“.

-          Prema Reveszu:

      Odlučujuću ulogu u relativnom sluhu igra shvaćanje intervala kao osnovnih muzičkih tvorevina.

                                                                                                                   

„Tko nema relativnog sluha ne može uživati u muzički lijepom. Bez relativnog sluha nema melodije, nema harmonije, nema tonaliteta; u krajnjoj liniji sve počiva na relativnom sluhu.“

-          Michel smatra kako se shvaćanje relativnog sluha kao smisla za intervale treba proširiti jer je smisao za intervale intervalski sluh, a opravdano je govoriti o melodijskom i harmonijskom sluhu.

-          Wellek misli da

„sama sposobnost da se dani interval ispravno imenuje ili pjevanjem ponovi, odnosno transponira, ne označava u potpunosti relativni sluh jer u njega ulazi i harmonijski sluh koji nije puka primjena intervalskog sluha u višeglasju. Dur i mol trozvuci se ne razlikuju tako da bi čovjek vršio svjesnu analizu terci, već se razlikuju kao cjeloviti gestalti.“

-          Relativni sluh je sposobnost prepoznavanja, određivanja i izvođenja intervala, melodija, harmonija, tonskih rodova, tonaliteta, modulacija… relativni sluh je sposobnost shvaćanja muzičkih odnosa koji su per definitionem relativni.

-          Relativni sluh je stvar vježbe i njega može postići svaka muzikalna osoba, a potreban je i apsolutnim slušačima.

-          Relativni sluh se može do te mjere izvježbati i tako usavršiti da ni u kojem pogledu ne zaostaje za apsolutnim sluhom.