O PSIHOLOGIJI...

ŠTO JE TO PSIHOLOGIJA ?

Pojam se često miješa s pojmom psihijatrije. Razlika je u tome što je psihijatrija medicinska znanost i prvenstveno se bavi liječenjem psihičkih poremećaja, a psihologija se samo dijelom bavi dijagnostikom psihičkih poremećaja. Ponekad je ljudi izjednačuju s jednim njenim dijelom - psihoanalizom, čiji je utemeljitelj Sigmund Freud.

Psihologijom su se bavili i stari filozofi, ali nisu koristili izraz «psihologija», već su je proučavali u okviru filozofije.

Grč. Psyche-duša, logos-govor, riječ, znanost

Naziv je prvi upotrijebio Marko Marulić.

Popularna definicija da je psihologija znanost o duši nije zadovoljavajuća, jer dušu ne možemo točno definirati (filozofsko-religiozni pojam). To je početkom 20.st navelo neke istraživače (bihevioristi) predvođene Watsonom, koji su smatrali da znanost može i smije proučavati samo ono što je vidljivo i mjerljivo, da ne odbace pojam duše, ali smatraju da možemo istraživati samo vanjske reakcije duševnih zbivanja. Bihevioristi su psihologiju definirali kao znanost o ponašanju. Smatrali su da psihičko nije dostupno znanstvenom istraživanju i da doživljaj pripada jedino subjektu.

Odnos koji su proučavali bio je stimulus- reakcija:

                                              

S         R

Kad se radi o psihologiji, ponašanje treba shvatiti kao svaki vanjski znak nekog bića koji se može opaziti ili registrirati nekim instrumentom.

Psihologija se danas ipak zanima prvenstveno za psihičke procese koji su doveli do neke reakcije ili one koji i nemaju vanjsku reakciju, poput mišljenja, pamćenja, učenja... čak i kad istražuju neko ponašanje, psiholozi ga koriste kako bi doznali što ga je izazvalo. To je indirektno mjerenje, kod kojeg je predmet mjerenja drugačiji od jedinica mjernog instrumenta.

DEFINICIJA: psihologija je znanost o doživljajima i ponašanju koje je odraz tih doživljaja. Dakle, odnos je

S          O        R

 gdje je „O“ organizam kroz koji se prelama vanjski podražaj.

Razlog tome je što čovjek više reagira na smisao i značenje nekog podražaja nego na fizikalne karakteristike tog podražaja.

Doživljaji kojima se bavi psihologija se dijele na:

-          KOGNITIVNE(SPOZNAJNE)

      koji se odnose na djelovanje objektivnog svijeta na nas i načina na koji mi taj svijet osjećamo.

-          EMOCIONALNE(ČUVSTVENE)

      kojima reagiramo na vanjske događaje većom ili manjom ugodom ili neugodom.

-          MOTIVACIJSKE

      istovremeno s emocionalnim reagiranjem mi nastojimo nešto poduzeti, a jakost te motivacije ovisi o tome koliko nam je određeni podražaj važan.

Psihologija se bavi i poremećajima u doživljavanju i ponašanju, ličnošću, temperamentom, okolnim faktorima koji na to utječu...

Premet istraživanja psihologije su čovjekovi psihički procesi i ponašanje, a metode su eksperiment, anketa, opažanje i/ili mjerenje, povijesna metoda te mnoge druge zajedničke metode, i jedna specifična samo za psihologiju, a koju su bihevioristi odbacivali- introspekcija, koja se sastoji u sistematskom opažanju i bilježenju vlastitih psihičkih procesa.

Psihologija se primjenjuje u svim područjima koja imaju veze s ljudima, poput ekonomije, medicine, obrazovanja, prava, arhitekture...

PERCEPCIJA

PERCEPCIJA

-           aktivan proces organiziranja, integriranja i interpretiranja osjetnih informacija, koji nam omogućuje upoznavanje i prepoznavanje značenja predmeta, pojava i događaja u našoj okolini.

-          Ljudi nemaju čistih osjeta, nego percepte - jer osjeti su samo elementi od kojih se sastoji cjeloviti doživljaj(lat. Percipere = usvojiti).

Percepcija nije samo zbroj elemenata, nego struktura tih elemenata, aktivno prerađivanje svih primljenih i već postojećih informacija, njihova interpretacija koja se zasniva na prethodnom znanju, pamćenju, očekivanjima, stavovima, motivima, emocijama, osobinama ličnosti...

Percepcije pojedinih ljudi u vezi s istim stvarima se ne moraju slagati, jer objektivnu stvarnost drukčije percipiraju. Pod utjecajem subjektivnosti percepcije su manje neke jasne i opipljive činjenice. U svakodnevnom životu dolazi do sukoba stavova jer na naše ponašanje ne djeluje objektivna situacija, nego naša percepcija te situacije.

Gestalt psiholozi su se početkom 20. st. bavili cjelovitošću i organiziranošću percepcije (Njem. Gestalt = cjelina).

Formulirali su osnovne zakone percepcije - geštaltističke zakone percipiranja:

1.princip lika i pozadine

ovisno o tome što smatramo likom, a što pozadinom, vidimo vazu ili 2 lica.

2.princip blizine

slične strukture, koje su međusobno blizu, percipiramo kao cjelinu.

3.princip zatvorenosti

međusobno udaljene strukture na osnovu iskustva doživljavamo kao cjelinu.

4.princip istovrsnih znakova

istovrsne znakove doživljavamo kao cjelovitu strukturu.

5.princip dobre forme

svaka od krivulja pokazuje pravilnost, logičnost ili dobru formu.

Postoje i zakoni konstantnosti percepcije, a najupadljivija je konstantnost veličine. Kod promatranja predmeta i osoba u svojoj okolini mi nemamo pravi dojam o tome da se njihova veličina mijenja u funkciji njihove udaljenosti od nas. Konstantnost veličina je uvelike uzrokovana 3D vidom, odnosno doživljajem udaljenosti u prostoru, koja nam sliku okolnih predmeta manje mijenja nego što se ona mijenja u stvarnosti. Gledanje kroz dalekozor približava nam promatrani predmet, a čim se to dogodi, djeluje konstantnost veličina. Kad bi nam dalekozor sliku samo povećao, a ne i približio, ona bi nam izgledala onoliko  veća koliko piše, a ovako nam povećanje od 10 puta izgleda puno manje.

Osim konstantnosti veličina, postoji i konstantnost oblika, koja se očituje u tome da će nam se predmet činiti jednakog oblika i ako ga okrećemo u različitim smjerovima, pa se slika na mrežnici mijenja.

 Konstantnost svjetlina: iako je primjerice slika ugljena na mrežnici svjetlija danju nego noću, nama djeluje jednako crno.

Svi oblici konstantnosti percepcije služe tome da svijet doživljavamo više-manje jednakim, i da se on bitno ne promijeni kad dođe do promjena u okolnim uvjetima, jer inače ne bismo imali nikakav doživljaj povezanosti situacije.

Mozak svjesno ne registrira i ne obrađuje sve informacije istovremeno. Informacije koje nam trenutno nisu važne on ne registrira svjesno.

PAŽNJA

-          Glavni faktor usmjerenosti percepcije

-          ako smo usmjereni na jedan događaj, ostale i ne registriramo svjesno.

-          Cocktail - party fenomen - u bučnom društvu uspijevamo pratiti govor jedne osobe.

Vanjske karakteristike koje nam privlače pažnju:

-          Intenzitet podražaja

-          nagla promjena ili kontrast

-          ponavljanje (nakon nekog vremena se usmjerimo na ponavljanu informaciju)

-          novost.

Pogrešne percepcije se nazivaju perceptivne varke ili iluzije, a najpoznatije su optičke, npr. Miller-Lyerova, Zöllnerova(      ) ili Oppelova

           

Na području percepcije otpora i težine poznata je Charpentierova varka - mali predmet jednake težine kao i veliki procjenjujemo težim.

Na percepciju utječu i subjektivni faktori, primjerice, bez vidljivog utjecaja nekog faktora, neki ljudi prepoznaju perceptivno nejasne situacije, a neki ne.

Svaka nova informacija o nekoj temi mijenja našu percepciju te situacije (eksperiment s procjenom lica ako se kaže da je bio dobrotvor  u ratu ili zločinac). Također, naobrazba ljudi predstavlja faktor subjektivnosti percepcije (ljudi sa zapada znaju da je pomrčina sunaca normalna, a primitivna plemena je percipiraju kao nadolazeću katastrofu). Uvid u proces nastajanja također pridonosi percepciji:

X + X = XX

V +       = XX

I motivacija utječe na percepciju - ako ljudima kažemo da će se na ekran projicirati neke riječi ili slike, oni vide riječi (slike), iako se u stvari prikazuju samo besmislena slova (ili mrlje boje). Ako su ljudi gladni, te riječi (slike) percipiraju kao riječi (slike) koje se tiču hrane, a ostali percipiraju različite riječi ili slike.

   A

I2          I3         I4

C

Percepcija ovisi i o očekivanju: u stupcu očekujemo slova, a u redu brojeve. Ovisno o prethodnom iskustvu, ljudi različito percipiraju dvosmislene slike. Ako ljudima prikažemo najprije sliku mlade djevojke, pa sliku u kojoj se osim djevojke može vidjeti i starica, ljudi će vidjeti ono što smo im prvo pokazali.

Percepcija ovisi i o našem stavu prema nekoj stvari ili pojavi: ako prema nečemu imamo pozitivan/negativan stav, onda ćemo sve daljnje informacije o toj stvari ili pojavi percipirati u svjetlu našeg stava. Jednako tako, ako dvoje ljudi ima sukob u uvjerenju ili interesu, možemo uočiti da njihovi argumenti nisu razlog njihovom stavu, nego njegova posljedica.

Sukobi interesa

-           interes je nedjeljiv.

Sukobi uvjerenja

-           svatko može imati svoje mišljenje.

Najčešće iza navodnih sukoba uvjerenja stoji sukob interesa. Sukobi u stavu su posljedica razlikovanja u percipiranju iste objektivne situacije.

Ljudi su skloni i perceptivnoj sljepoći

-           selektivno percipiraju samo ono što je u skladu sa njihovim stavom - samo neke, a ne sve karakteristike podražaja.

Prema Maieru, ovisno o okviru (našim stavovima, očekivanjima, motivima...) realnu činjenicu interpretiramo na različite načine.

PREDODŽBE, UČENJE I PAMĆENJE

PREDODŽBA

-           je doživljaj koji nije rezultat vanjskih podražaja.

-           Može nam se činiti jasna, ali ne posjeduje onu živost koju ima percepcija.

-           Predstavljaju cjelovit doživljaj, ali detalji nam nisu poznati i jasni (Iznimke su eidetske slike, snovi i halucinacije).

EIDETSKE SLIKE

-          su takve predodžbe koje jasno, živo i detaljno opisuju prethodno perceptivno doživljenu situaciju.

-          Kod eidetske slike smo, za razliku od ostalih predodžbi, svjesni da je to samo predodžba.

SNOVI

-          su također vrsta predodžbi, a za spavača su realni i većinom nismo svjesni da je to san.

-          Ta se realnost ipak ne pretvara u ponašanje.

HALUCINACIJE

-          nastaju pod utjecajem visoke tjelesne temperature, te djelovanja halucinogenih droga.

-          Žive su, detaljne i doživljavamo ih uz izrazitu svijest i uvjerenje da se to zaista događa.

-          Čovjek koji ima halucinacije se i ponaša kao da je to realna situacija. 2-5% ljudi koji nisu psihički bolesni čuju glasove, no svjesni su da se radi o predodžbama.

PREDODŽBE

-          su doživljaji koje smo prethodno zapamtili, pa ih sada na neki način ponovno doživljavamo. Dakle, neki naši doživljaji ne nestaju bez traga, a što su za nas važniji, taj je trag bolji i trajniji, i naziva se pamćenjem. Da bismo nešto zapamtili, trebamo to naučiti. Osim osjeta i percepcije, i mišljenje služi za spoznavanje svijeta. Spoznavanje mišljenjem spada u najvišu kategoriju spoznavanja.

UČENJE

-           je trajna promjena u  ponašanju do koje dolazi pod utjecajem iskustva. Ako u nekim situacijama, primjerice zbog umora ili djelovanja droga, dolazi do promjena u ponašanju, to ne zovemo učenjem, jer te promjene nisu trajne.

-          Učenje dijelimo u namjerno i nenamjerno, a najjednostavniji oblik učenja je učenje uvjetovanjem.