Dobrodošli / Welcome!

Želim svim posjetiteljima dobrodošlicu na moj blog!

Ovdje ćete se imati mogučnost upoznati s osnovama glazbene teorije. Kasnije planiram produbiti situaciju, pa ćete se tako upoznati i s instrumentima, glazbenim oblicima, harmonijskim funkcijama...

Uživajte u pretraživanju!


utorak, 1. svibnja 2012.

UČENJE NAPAMET

O problemu pamćenja može se govoriti iz različitih aspekata, od analize samoga psihičkog procesa i motivacije do tehnika i vrsta pamćenja. Ovdje ćemo se zadržati samo na nekoliko konkretnih savjeta. Jedna skladba može se upamtiti na više načina, a što ih je više prisutno u zapamćivanju, to će i izvođenje biti sigurnije. Provjerite koliko je načina pamćenja kod Vašeg učenika od sljedećih trinaest:

1. SLUŠNO PAMĆENJE
  • Odnosi se na pamćenje tonova i njihovih kombinacija; ako nekoliko puta slušamo neki niz tonova, moći ćemo ga otpjevati ili odsvirati. To je način pamćenja djece u početnoj nastavi, što treba poticati, ali i osvijestiti i osmisliti niz. Slušno se pamćenje u biti svodi na zadavanje diktata u unutarnjem sluhu, pri čemu će njegovo ostvarivanje na instrumentu biti bolje u onih koji imaju čvršće izgrađene "suhoklavijaturne veze" i bolje znaju solfeggio.
  • Da slušno pamćenje ne bi ostalo samo u području auditivnog (bez kontrole svijesti), od đaka se može tražiti da recitiraju imena tonova neke melodije, govoreći i njihovo trajanje i položaj u taktu. To će navesti svirača da auditivnu komponentu neutralizira i spoji je s motoričkim i svjesnim pamćenjem. Time se ujedno produbljuje i osvježuje nutarnji (mentalni) sluh.

2. MOTORIČKO PAMĆENJE
  • Kod ovakvog izvođenja prsti sviraju potpuno automatski, a za to vrijeme svirač i ne mora misliti o glazbi koju svira. Premda svi pijanisti ovise o ovoj vrsti pamćenja, posebno izvodeći brze pasaže gdje nema vremena misliti o svakoj noti, ovakvo je pamćenje bez sumnje najnepouzdanije. Opasnost je u tome što sviranje nije pod svjesnom kontrolom (poznato je da je pouzdano samo ono što se zna bez klavira).
  • Jedan mi je pijanst rekao da u svom učenju napamet primjenjuje samo takav način pamćenja, jer, budući da prstima dokazujemo svoje pamćenje, njima ga treba i ostaviti. Ipak mi je priznao da duboko u sebi osjeća stalan strah od memorijske pogreške. Njegovo je razmišljanje u neskladu s činjenicama da i prstima poticaj za sviranje dolazi iz mozga, pa bi svijest morala biti kontrolor izvođačkog procesa općenito.

1 komentar: