PLATON
Starogrčki filozof, utemeljitelj zapadne filozofije umjetnosti. U svojem djelu „Država“ raspravlja o idealno uređenom ljudskom društvu u kojem odgoj, umjetnost i glazba zauzimaju posebno i važno mjesto. Vjeruje da u glazbi postoji „Ethos“ prema kojemu glazba može kvariti ili oplemenjivati ljudsku dušu. Njegov „curriculum“ idealne države podrazumijeva malobrojnu glazbu, instrumente i glazbenike – ostale treba prognati iz države (krajnje racionalan i utilitarni pristup glazbi).
Iz „Države“ o glazbi:
- Država je sastavljena od tri stvari: riječi, harmonije i ritma.
- Harmonija (kao melodija) i ritam trebaju slijediti govor a ne obratno.
- Harmonije u tužaljkama su miksolidijska i sintolidijska.
- Harmonije za mlitave i pijance su jonska i lidijska.
- „Ne treba nam mnogo žica“ – broj žica ili rupica (od 4 – 15)u ono doba je znatno uznapredovalo npr. na Aulosu. Platon smatra da instrument ima dovoljan broj žica i da ga nije potrebno više razvijati.
- „Nećemo ih hraniti!“ – metafora za nekoga koga ćemo 100% cenzurirati odnosno izgnati iz polisa (nećemo ga tolerirati).
- Lira i Kitara su za njega korisne za grad.
- Posljedica dobre ćudi su ritam, harmonija, ponašanje i govor.
- „muzički odgoj dovodi do ljubavi prema lijepom.“
ARISTOTEL
Starogrčki filozof koji u odnosu na Platona opravdava postojanje više tipova glazbe odnosno glazbeni pluralizam. Njegovo najznačajnije djelo je „politika“.
Iz „Politike“ o glazbi:
- Odgoj mora biti jedan i isti za sve, pa je stoga potrebno donijeti zakone o odgoju koji treba biti zajednički a ne zasebnički.
- U ovom se djelu Aristotel pita treba li se uvježbavati stvari korisne za život ili se pak treba posvetiti izučavanjem onih težih i izvanrednih kreposti. Po njemu se treba izvježbavati i jedno i drugo bez obzira što postoje različiti zagovaratelji ove ideje.
- Pisanje, čitanje i risanje je korisno za život; tjelovježba pridonosi muževnosti, a glazba, njom se ljudi bave iz užitka. Uspoređuje ju s igrom:
„Zacijelo ne – baviti se igrom (zabavom), jer onda bi nam svrha života bila zabava. Nu ako je to nemoguće, i ako se igrama treba služiti više među samim poslovima (jer onomu koji se trudi treba otpočinka, a igra je poradi otpočinka, dok zaposlenost biva trudom i naporom), zbog toga igre treba uvoditi u zgodno vrijeme, kako bi poslužile kao lijek.“
„Stoga su i glazbu naši stari uveli u odgoj, ne kao štogod nužno (jer u njoj nema ničega takvog), niti pak kao korisno (kakvo je pisanje ili čitanje u novčarstvu, u gospodarstvu, u znanosti te mnogim državnim djelatnostima, a i risanje koje je korisno za bolju prosudbu umjetnina), niti je opet poput tjelovježbe, koja je radi zdravlja i jakosti (jer ni jedno od toga ne vidimo da nastaje iz glazbe). Ostaje, dakle, da bude radi življenja u dokolici, zbog čega su je čini se i uveli. Jer svrstali su je među načine življenja slobodnih ljudi.“
- Treba li se glazbu slušati ili učiti?
„…zašto je ljudi trebaju sami učiti, i zašto ne bi, slušajući druge, mogli ispravno i uživati i prosuđivati?“
Glazbom se postiže odgoj, zabavu i dostojno življenje:
„Jer igra je radi otpočinka, a otpočinak mora biti ugodan (jer je nekakav lijek muci zbog napora), a dostojno življenje (…) mora sadržavati ne samo ljepotu nego i užitak…“
Prema tome, mladiće ipak treba učiti o glazbi.
- Kako glazba utječe na dušu:
„I neka su tužnija i ozbiljnija, kao ona koja nazivaju polulidijskim napjevima; druga smiruju um kao opuštenije skladbe; neka opet dovode (dušu) u srednje stanje i podaruju postojanost, kako čini se djeluju jedino dorska glazbena suglasja, dok frigijska izazivaju zanos.“
S obzirom na to da glazba ima utjecaj na dušu, valja je približiti mladeži.
- Postavlja pitanje, treba li ta mladež, koju se podučava o glazbi, pjevati ili svirati (aktivno se baviti glazbom) ili ipak ne? Po njemu, mladež bi trebala aktivno sudjelovati u glazbi kako bi postali valjani prosuditelji umijeća same glazbe:
„…budući da poradi prosudbe trebaju sudjelovati i u izvedbi, zbog toga trebaju još dok su mladi sami izvoditi glazbu, kako bi, kad budu stariji, mogli prestati s izvedbom, te kako bi mogli prosuđivati lijepe (skladbe) i ispravno uživati u njima zbog nauka koji bijahu stekli u mladosti.“
- Po njemu učenici ne moraju doći do stupnja savršenosti, već do onoga stupnja u kojima će uživati u glazbi. Što se tiče instrumenata, frule treba izbjegavati jer prijeći upotrebu riječi.
- Zaključak svega toga jeste da se glazbom treba baviti zbog odgoja i pročišćenja tj. katarze i radi dosljedna življenja kao i zbog otpočinka nakon odmora.
ARISTOKSEN
Najznačajniji glazbeni teoretičar Antike. Zalagao se da se tonovi ljestvice procjenjuju podjednako apstraktnim matematičkim ratiom kao i empirijskim sluhom – temelj objektivnog i znanstvenog pristupa teoriji glazbe.
Iz djela „Harmonički elementi“:
- Glazba ima dvije sposobnosti: SLUH s kojim prosuđujemo veličine intervala i INTELEKT s kojim kontempliramo o funkcijama tonova.
- Znanost „HARMONIKA“ dijeli se na 7 dijelova:
· Trajni i promjenjivi dijelovi unutar rodova (enharmonijski, kromatski…)
· Intervali
· Tonovi (njihov broj i sredstva poznavanja)
· Sistemi
· Tonovi u koje su sistemi smješteni s namjerom da tvore melodiju
· Modulacija
· Stvarno komponiranje melodije
BOECIJE
(kako glazba utječe na čovjekov duh)
Političar i posljednji veliki nekršćanski filozof Antike.
Iz djela „O određenju glazbe“:
- Najotvoreniji put do ljudskog duha je uho!
- Glazba je prema Boeciju bila kreposna kada ju se izvodilo jednostavnijim glazbalima (osvrt na Platona).
- Da bi se sačuvale sve vrednote i glazbene vrline, glazba mora biti umjerena, jednostavna i muževna, a ne mekušna, divlja ili neprikladno složena. (osvrt na Platona).
- Boecije također smatra da glazba opisuje karakter pojedinog naroda.
- Smatra kako glazba utječe na ljudski duh i raspoloženje, pa se tako ljutitog čovjeka može smiriti određenom melodijom:
„…uvidjevši da je mladić, uzbuđen zvukom frigijskog načina, bio gluh na sva preklinjanja prijatelja da se suzdrži od zločina, (Pitagora) naredio je da promjene način i tako sveo mladićev bijes na stanje savršene mirnoće.“
· Sličan primjer utjecaja glazbe na čovjeka je s mladićem koji je za vrijeme večere potegao mač na svoga prijatelja.
- Tibija (sa zavrnutim krajem) – pogreb
- Trublje – u duhu ratnika
„…glazba je do te mjere dio naše prirode da bez nje ne možemo čak i kad bismo to željeli.“
IZIDOR IZ SEVILLE
Crkveni pisac, učenjak i biskup u Sevilli.
Iz djela „Etimologije ili izvori“:
- Po njemu je glazba vrsta modulacije sačinjena od tona i pjesme koja se naziva Muzika. Muzika izvire iz Muza koje ispituju snagu pjesama i promjenu glasa. Zvuk je utisak na osjet koji „odlazi“ u prošlost i utisnut je u pamćenje. Ukoliko ga čovjek ne zapamti, zvuci nestaju jer ne mogu biti zapisani.
- Bez glazbe niti jedna disciplina ne može biti savršena.
- Svemir je harmonija zvukovlja.
„Glazba pokreće osjećaje i mijenja emocije.“ (slično sa Boecijem!)
- INSTRUMENTI:
· Kitara – 7 žica, 7 razlika u zvukovlju; 7 dana u tjednu, nebesa odzvanjaju u 7 pokreta…
· Psaltir – Hebreji upotrebljavali 10erostruni psaltir – 10 Božjih zapovjedi.
· Lira – tako je nazvana zbog raznolikosti glasova.
· Timpan
· Cimbala – posude koje proizvode zvuk kada ih se međusobno udara.
· Sistrum – izumiteljica je Isis, kraljica Egipćana, instrument je bio omiljen među ženama s obzirom da ga je žena i izumila.
· Zvonce
· Bubanj
GUIDO IZ AREZZA
Benediktinski redovnik, najveći glazbeni teoretičar srednjega vijeka. Otkrio notni sustav (crte, klučevi, solmizacija) i time proširio distribuciju glazbenog materijala.
Iz djela „Predgovor Antifonariju“
- U svojem djelu Guido kritizira pjevače i učitelje pjevanja ponajviše antifona. Kritizira i postojanje mnogobrojnih Antifonara, gotovo onoliko koliko ima i crkava. Problem je razumjeti i otpjevati jedan antifonar, pa je stoga nezamislivo da se razumiju i otpjevaju svi antifonari (bez pomoći učitelja dotičnog antifonara). U to se vrijeme sve učilo napamet zbog nemogućnosti točnog zapisa nota. Guido je izumio notno crtovlje i ključeve koji su pomogli učenicima u pjevanju. Samim time, nisu morali više učiti napamet, i nije ima trebala učiteljeva pomoć u konstantnom isčitavanju novih antifonarija već su mogli primijeniti vještinu čitanja jednog antifonarija na drugi.
JOHANNES DE MURIS
Francuski glazbenik, teoretičar, matematičar i astronom. Značajna je ličnost za razvitak glazbene teorije 14-og stoljeća, a njegovi napisi tvore temelj ars nove.
Iz djela „Umjetnost nove glazbe“:
- Vrijeme je mjera zvuka i pokreta.
JOHANNES TINCTORIS
Glazbenik i teoretičar, autor 12 tiskanih djela o glazbi. Otklanja se od pitagorejsko-boecijevske tradicije.
Iz djela „Knjiga o umjetnosti pokreta“:
- Smatra kako se melodija i zvukovlje proizvodi samo ovozemaljskim instrumentima u suradnji s prirodom, dok se prije mislilo/zagovaralo kako su zvukovi u međusobnom suodnosu sa nebeskim tjelima.
- S druge pak strane navodi kako u njegovo vrijeme ne postoji komad vrijedan slušanja od strane učenih ljudi, no kompozitori tih djela pa i izvođači npr. pjevači, doživljavaju uspjehe, kako navodi, vjerojatno zahvaljujući nekim nebeskim utjecajem.
- Dunstablea, Binchoysa i Dufaya smatra izuzetnim kompozitorima koji mu služe kao uzor.
MATRIN LUTER
Njemački crkveni reformator, prvi prevoditelj Novoga zavjeta na njemački. Zadržao je glazbu u bogoslužju reformirane kršćanske crkve Zapada.
Iz djela „Wittemberška pjesmarica“
- Smatra kako je glazba neophodna u bogoslužju jer po Bibliji se hvali Boga pjevanjem i sviranjem, himnama i zvukovima svih mogućih žičanih instrumenata; kao poseban običaj u bogoslužju bilo je pjevanje psalama.
GIOSEFFE ZARLINO
Najznačajniji je glazbeni teoretičar Zapada između Aristoksena i Rameaua. Odbacuje učenja srednjega vijeka i idealizira antiku i glazbu smatra u duhu renesansnog aristotelizma oponašanjem prirode. Promovirao je moderne teorije harmonije: trozvuk umjesto intervala, antitezu dura i mola, racionalnu zabranu upotrebe paralelnih kvinti i oktava itd. Začetnik je ideje o autonomnosti glazbe.
Iz djela „Harmonički temelji“:
- Raspravlja o temi unutar kompozicije. Tema je osnova kompozicije, na nju se nadograđuje harmonija, polifonija i ostale sastavnice glazbe. Tema može biti kompozitorova izmišljotina ili može biti posuđena iz drugih kompozicija (za naprimjer varijacije).
CLAUDIO MONTEVERDI
Djelovao je kao svirač viole, zatim kao maestro di cappella crkve sv. Marka u Veneciji. Uveo brojne novitete u glazbu: tremolo kod gudača, napisao operu…
Iz djela „Ratnički i ljubavni madrigali, Predgovor“
- Tremolo opisuje kao srdžbu – tragao je za glazbenim izrazom srdžbe.
GEORG MUFFAT
Skladatelj i orguljaš. Posebno su značajna njegova svjedočanstva o estetici izvođenja ukrasa i sviranja gudačkih instrumenata.
Iz djela „Izabrana instrumentalna glazba“:
- Priča o svojim instrumentalnim koncertima komponiranima u Italiji prilikom putovanja. Tamo je upoznao „novi“ stil preko A. Corellija koji mu je i približio talijanski duh komponiranja. Taj je talijanski duh i nove harmonije upotrijebio u svojim koncertima s time da napominje kako su ti koncerti neprimjereni za crkvene rituale iz razloga što sadrže neke plesne scene, arije i sl.
Nema komentara:
Objavi komentar