Uvod
Metodika klavira kao nauka bavi se proučavanjem i analiziranjem svih procesa i načina koji se primjenjuju kod praktičnog sviranja klavira, bilo učenika ili umjetnika.
Metodika klavira kao predmet treba obuhvaćati prvenstveno izlaganja o razlićitim načinima i postupcima kako ih razni poznati pedagozi i metodičari opisuju i primjenjuju u nastavi klavira, a zatim da se bavi proučavanjem i analizom umjetničko – estetskih područja sviranja klavira (npr. interpretacijom).
Konačno, metodika klavira treba se osvrtati i na posve praktična pitanja izvođenja nastave, pitanja koja se susreću ili nameću budućem pedagogu u vezi s neposrednim nastavnim iskustvom. Važno je istaći i treba podvući sljedeće:
- Metodika klavira kao predmet nije i ne smije biti propagiranje jednog određenog metodičkog načina ili jedne metode, već se mora baviti znanstvenim promatranjem svih temeljnih zasada praktičkog pijanizma, protumačiti ih i pregledno srediti u elementarna, svim metodama zajednička stajališta ne izostavljajući ponekad osvrt i na drugačija stajališta ili poglede istaknutijih metodičara ili umjetnika.
Kratak anatomsko – fiziološki prikaz
U prošlosti se često postavljalo pitanje je li pijanistu potrebno detaljno poznavanje anatomije i fiziologije i hoće li samo tada moći dobro svirati ukoliko bude što bolje upućen u sve pojedinosti fiziologije i anatomije.
Odgovor je svakako ovisan o količini sviračkog instikta kojega učenik posjeduje : vrlo daroviti pijanisti, tzv. rođeni pijanisti, imaju već od najranijeg početka razvijen izrazito visok stupanj sviračkog instikta pa ih gotovo i ne treba učiti kako se stvara tehnika (oni čim shvate muzički zadatak, bez teškoća i vrlo direktnim putem realiziraju potrebne tehničke procese).
Zadatak je nastavnika da nepotrebnim intervencijama što manje smeta instiktu, ali da ipak pazi da se usvoje što prikladnije navike. Naprotiv, one manje darovite učenike zbog pomanjkanja dostatnog instikta treba svemu učiti, usmjeravati pokrete k najracionalnijem načinu korištenja aparata kojim sviraju kod čega nastavnik mora imati potpuno jasne pojmove o općim uvjetima fiziologije i principima moderne racionalne tehnike.
Ne smije se zaboraviti da se instikt toliko manje angažira koliko ga više opterećujemo svjesnim intervencijama : svraćajući pažnju u pretjeranoj mjeri na pokrete koji se u konačnosti stvaraju iz karaktera glazbe i njenog shvaćanja, mi predimenzioniramo važnost onog sekundarnog i time utječemo na neposrednije realiziranje onog što je primarno, a to je sadržaj i karakter skladbe. Takav postupak ide na štetu instikta. Zato ne opterećujmo dijete nepotrebnim već nastojmo da njegov svirački instikt što neposrednije dođe do izražaja.
Naprotiv, odrasli čovjek mora znati nešto i o fiziologiji aparata s kojim svira i o njegovu prirodnom funkcioniranju. To znanje pomoći će mu u boljem ovladavanju strukom. Ne može se govoriti o stručno spremnom pedagogu kome osnovni principi anatomije i fiziologije nisu jasni i poznati. Ako takvo znanje ne posjeduje, nastavnik neće biti kadar da u času izvrši procjenu efikasnosti nekog pokreta ili tehničkog postupka ili da se za zamijenjeni postupak pronađe prikladniji i da ga zna dobro protumačiti.
Nastavnik koji se ne zna uživiti u fiziološki rad ruke učenika gledajući je kako radi, ako ne zna osjetiti teškoće koje prate taj rad, neće moći dati ispravan savjet kako da se teškoće uklone. Takav nastavnik slabo će razumjeti što je korisno preporučiti za trening mišićja, da se što prije i što bolje osposobi i učini izdržljivijim. Suvremeni nastavnik prije svega mora biti dobar trener!
Anatomski pregled
1. TRUP :
Ø Nije statična tjelesna masa, već vrlo prilagodljivo prati sviranje zahvaljujući pokretljivosti sustava pršljenova kralješnice. Pokretljivost kralješnice prati kretanje ruku po klavijaturi dozvoljavajući nagib na jednu ili drugu stranu kao i prema naprijed. Nagib unazad nije koristan.
Ø Stabilnost trupa koncentrira se u zdjeličnom kompleksu pa je zato važno da je podloga na kojoj svirač sjedi potpuno stabilna i tvrda, a ne popustljiva ili nestabilna.
Ø Rameni pojas obuhvaća gornji dio prsnog koša, a obilježen je lopatičnom kosti i dvjema ključnim kostima koje povezuje prsna kost. Rame dopušta izvjesnu gibljivost: može se podići i spuštati, pokretati naprijed i malo unazad (potrebno kod ukrštavanja ruku).
2. NOGE :
Ø Učvršćuju stabilnost tijela ako stopala počivaju na podu i čine dobro uporište. Ako su stopala na pedalu, uporišna točka postaje peta. Noge služe za posluživanje pedala.
3. RUKE :
Ø Ekstremitet ruke može se podijeliti u tri glavna dijela: nadlakticu, podlakticu i šaku s prstima.
Ø Sva tri dijela čine cjelinu ručne mase koja i kao cjelina i u pojedinim dijelovima vrši raznolike važne zadatke u procesu sviranja.
Nadlaktica – se sastoji od samo jedne masivne duge kosti koja na gosnjem svom dijelu završava kuglasto, na donjem oblikovana valjkasto. Podlaktica – je složena od dviju kosti: palčane (vodi od lakta do palca) i lakatne kosti (vodi od lakta do petog prsta) Šaka s prstima – može se podijeliti na tri dijela: zapešće (tj. ručni zglob); ima osam nepravilnih koščica poredanih u dva reda, šaka u užem smislu čiji se jedan dio (palac) slobodno odjeljuje iz mase dlana i zato je samostalno pokretljiv; i konačno prsti, osim palca svaki sa po tri članka. Odmah do šake je korijeni (osnovni) članak, zatim srednji i krajnji ili nokatni kojega obično nazivamo vrškom prsta.Pokretljivost zgloba
RAME I NADLAKTICA
- Rameni zglob ima najveću pokretljivost koja dopušta kretnju ruke u punom krugu i rotaciju nadlaktične kosti.
- Svoju pokretljivost zglob zahvaljuje završetku nadlaktice koji je formiran poput polukugle i točno pristaje u zdjeličastu udubinu u lopatici. Otuda mogućnost pokretanja ruke u prsnom krugu od čega kod sviranja dolazi zapravo neznatan dio do upotrebe.
- Naprotiv, rotacija nadlaktice moguća je u dosta skromnoj mjeri, a može se zapaziti kad ruku pustimo da okomito visi: pošto je u takvom stavu podlaktica priključena nadlaktici, rotiranje oko dužinske osi nadlaktice vidljivo je u okretanju dlana.
- U nekim metodičkim djelima (kao npr. Erwin Bach) pokretu rotacije nadlaktice pridaje se pretjerano značenje, što nije točno. Rotacioni pokret nadlaktice više je prateće nego pogonske naravi, on nije uzročnik znatnog dijela klavirske tehnike (kao što je rotacija podlaktice), nego više pratilac odnosno pomoćnik nekih pokreta podlaktice što će se nešto kasnije objasniti.
LAKAT I PODLAKTICA
- Priroda lakta kao zgloba znatno je ograničenija od ramena. Lakat je tzv. šarnir (šarka), zglob koji dopušta samo jednosmjerno pokretanje. Pokret se zbiva tako da kljunasti završetak lakatne kosti podlaktice klizi po valjkasto zaobljenom završetku nadlaktične kosti što mu dozvoljava samo jednosmjerni pokret primicanja podlaktice prema ramenu (podizanje) i njeno pružanje do linije koja čini nastavak smjera nadlaktične kosti. Prema tome podlaktica dopušta:
Ø Dizanje i pružanje
Ø Rotaciju (supinaciju i pronaciju)
- Dizanje i spuštanje podlaktice služi za vertikalne udarce na smjer klavijature (npr. akordi udareni iz zraka), ali s jednim ograničenjem: pokret podlaktice izveden sam moguć je samo u sredini klavijature kad se nadlaktica nalazi uz tijelo okomito.
- Odmaknemo li ruku za kvintu ili oktavu ustranu, ranije okomit pokret podlaktice sada postaje kos i nalikuje potezanju gudala.
- Da samo ipak u stanju i u visokim položajima izvoditi okomite udarce zahvaljujemo rotaciji nadlaktice.
- Naprotiv, rotacija podlaktice posve je samostalan pokret izmjene stava supinacije (dlan gore) i pronacije (dlan dolje).
- U prvom su slučaju kosti podlaktice paralelne, u drugom ukrštene. Ovaj pokret ima neobično mnogostruku primjenu u klavirskoj tehnici i spada među temeljna sredstva.
RUČNI ZGLOB
- To je mjesto između završetka podlaktice i početka šake. Dopušta tri vrste kretnji:
Ø Okomito podizanje i spuštanje dlana
Ø Vodoravno primicanje (addukciju) i odmicanje (abdukciju) dlana
Ø Opisivanje kruga kao kombinacija prve i druge mogućnosti pokretanja
- Važno: rotacija dlana kao samostalan pokret nije moguć, premda se vidi obrtanje dlana kod rotacije podlaktice.
KOSTI ŠAKE
- Dozvoljavaju u nevelikoj mjeri skupljanje i širenje šake. Izuzetak je palac čiji korijen leži tako da je dana mogućnost neobične slobode u pokretanju:
Ø Dizanje i spuštanje u okomitom pravcu
Ø Podvlačenje palca duboko pod šaku i van šake
Ø Pokret kruga kao kombinacija prijašnjih mogučnosti
- Tim funkcijama palcu je moguće vršiti podmetanje u pasažama i repeticiju izmjenom prstiju.
Nema komentara:
Objavi komentar