PSIHOLOGIJA NASTAVE INSTRUMENTA

„Ne vježbanje tehnike, nego tehnika vježbanja!“

F. Liszt

-          Uspjeh u učenju instrumenta uvjetovan je velikim brojem faktora – muzikalnost (u užem smislu), sklop fizičkih, fizioloških i psihičkih osobina.

-          Psihologija je uspjela istražiti i opisati brojne aspekte čovjekova ponašanja.

-          Sviranje:

      Prema američkom psihologu Lasley-u ako pijanist može izvesti šesnaest tonova u sekundi (brzina veća od vremena reakcije na vidni podražaj), onda je jasno da se takva radnja može kontrolirati samo proprioceptivnim mehanizmima.

      Znanjem glazbene gramatike i sintakse moguće je objasniti onaj osjećaj „prirodnosti“ kretnji što ima svaki svirač.

„Postoji neka inteligencija djela i fundamentalnih elemenata glazbe, čak inteligencija prstiju.“

      Primjena teorije transformacijsko-generativne gramatike na područje instrumentalne pedagogije može nas dovesti do sljedećih zaključaka:

      Na atonalnoj glazbi ne bi bilo moguće naučiti svirati klavir upravo zato što takva glazba nema jezične strukture.

      Na primjeru atonalne glazbe se ne uči svirati klavir već samo ta kompozicija.

      Uči li se svirati klavir ili Beethovenova sonata? – i jedno i drugo, odnosno na Beethovenovoj sonati učimo svirati klavir!

      Drugi psihološki zaključak:

      Ne treba se bojati zadržavati na jednoj dobroj kompoziciji. Bolje je uvježbati jednu kompoziciju negoli dvije površno u istom vremenu. Tu se javlja problem vezan za zasićenost i gubitak motivacije, ali ne i „potrošenosti“ kompozicije.

      Da bi se neko gradivo znalo, ono mora biti prenaučeno → ne treba prestati s učenjem odmah nakon što nam se čini da smo gradivo zaboravili.

-          Vježbanje:

      Glazbena umijeća stječu se isključivo napornim, dugotrajnim, intenzivnim i upornim vježbanjem.

„Naučiti samostalno vježbati je jedna od najvećih mudrosti koju nastavnik mora odgojiti kod svojih učenika!“

Kako vježbati?

-          Globalna /parcijalna metoda vježbanja:

      S obzirom na način uvježbavanja nekog određenog sadržaja, u psihologiji govorimo o globalnoj metodi ili metodi cjeline, o parcijalnoj metodi ili metodi dijelova te o kombiniranoj metodi.

      Prema Laudinu, ukoliko je riječ o manjoj količini gradiva bolja je globalna metoda, a ako je riječ o većoj količini gradiva bolja je parcijalna metoda vježbanja.

      Fornsworth je o toj temi iznio zaključke: ako postoji opasnost od gubitka motivacije, ukoliko je neki komad dug, bolje je primijeniti parcijalnu metodu vježbanja, a ukoliko nismo naviknuti na parcijalno vježbanje, tada odabiremo metodu cjeline.

      Kojom metodom će se određeno gradivo vježbati ovisi i o učeniku → analitički tip lakše će uvježbati detalje, ali će mu biti teža cjelovita izvedba pa bi ga se u tom pogledu trebalo podučavati.

-          Treba se težiti i jednomu i drugomu – preciznosti detalja i cjelovitosti radnje! (ovo drugo ima vodeću ulogu)

-          Pitanje tempa:

      Instrumentalist ne može samo polaganim vježbanjem postiži odgovarajući tempo. Sviranje u bržim tempima također je nešto što se treba uvježbati.

-          Unilateralno spram bilateralnog (koordiniranog) vježbanja klavira:

      R.W.Brown – tri je kompozicije vježbala posebno, a tri podjednako teške bilateralno => bilateralno vježbanje je bilo učinkovitije i zanimljivije kako u pogledu brzine učenja tako i u pogledu smanjivanja broja pogrešaka.

-          Koncentrirano ili distribuirano vježbanje:

      Vježbanje može biti koncentrirano na jedan kraći vremenski rok ili distribuirano što znači da može biti raspodijeljeno na duže vremensko razdoblje.

      Dosadašnja psihologijska istraživanja pokazuju prednost distribuiranog nad koncentriranim vježbanjem => bolje je vježbati dva sata svaki dan negoli četiri svaki drugi!

      Ukoliko smo neku kompoziciju naučili, tada za održavanje te kompozicije nije potrebno svakodnevno vježbanje.

      Dva osnovna razloga veće uspješnosti distribuiranoga vježbanja:

      Manji su učinci umora

      Intervali nevježbanja omogućavaju konsolidaciju tragova u mozgu i ostalim psihomotornim i senzomotornim mehanizmima (prije svega u proprioceptorima).

-          Kvaliteta vježbanja

      Vježbanje ima smisla samo onoliko koliko smo u stanju biti koncentrirani.

      Moći  i znati  se koncentrirati uvjet je efikasnog vježbanja.

      Različitim motivacijskim postupcima moguće je povećati odnosno poboljšati „sposobnost“ koncentracije.

      Poseban način podizanja efikasnosti vježbanja čini prethodno proučavanje komada bez pomoći instrumenta. To proučavanje može imati dva oblika: analizu notnog teksta i zvučno (slušno) upoznavanje kompozicije.

      Znanje teorije trebalo bi učeniku pomoći da bez dodira s instrumentom čita i proučava komad koji će svirati. Takvo „mentalno vježbanje“ osobito je korisno pri učenju skladbe napamet.

      Psiholozi predlažu i slijedeći model:

      Analiza skladbe bez instrumenta

      Vježbanje do relativne naučenosti

      Mentalno vježbanje prije kompletiranja umijeća

                      

-          Beta-hipoteza

      Prilikom uvježbavanja vježbač čini određene pogreške koje mogu biti nesvjesne prirode, ali se mogu javljati na „opasnim“ mjestima. Ako se takvim mjestima ne posveti određeni dio vremena, može doći do uvježbavanja pogreške a takvu je pogrešku često jako teško ispraviti.

      Vježbanje je ispravno ako je usmjereno na izbjegavanju pogrešaka.

      Dunlop-ovo pitanje: ne bi li bilo logično da vježbač postane svjestan svojih pogrešaka i da ih vježba s namjerom da ih eliminira i s uvjerenjem da se one mogu eliminirati!? => takav postupak Dunlop naziva beta-učenjem ili beta-hipoteza.

      Beta-učenje = svjesno uvježbavanje pogreške koje će dovesti do njene eliminacije.

Individualna / skupna nastava instrumenta

-          Individualna nastava je najbolji i najefikasniji oblik poučavanja.

-          Skupna nastava u instrumentalnoj pedagogiji kod nas tretira se kao tabu-tema – za razliku od zapadnih, razvijenih zemalja.

-          M.Gellrich upozorava na to da su fleksibilni modeli (kombinacije obaju oblika) opravdani ne samo financijski nego i pedagoški utoliko što „dokidaju situaciju izoliranoga učenja… koja je nerijetko uzrokom neuspjeha u sviranju instrumenta“.

Transfer

-          Fenomen transfera se očituje najviše pri sviranju tehničkih vježbi, ljestvica, etida i sl. tj. u situacijama sviranja glazbenog materijala koji se ne svira radi njega samoga.

-          U psihologiji vježbanja važi kao prihvaćena činjenica da je tek specifičan trening pravi trening, što znači vježbanje radnje na samoj radnji! Za pijanista to pak znači da treba vježbati ono što želi svirati, a to sigurno nisu ljestvice ili tehničke vježbe!

-          Oni glazbeni pedagozi koji vjeruju u ljestvice i tehničke vježbe poistovjećuju umijeće sviranja instrumenta sa sportskim treningom!!! Sviranje glazbenog instrumenta nije tjelovježba! Priroda je sviračkih umijeća da se ona mogu razviti do savršenstva. Vježbač može računati na to da će nakon određenog vremena neku kompoziciju (ukoliko joj je dorastao) moći odsvirati savršeno, dok neki sportaš ne može. Razlog tomu je što u sportu umijeće nekoga igraća ne ovisi samo o njemu već i o protivniku. U sviranju fuge, sonate, pa čak i koncerata ne postoji nepredvidiva situacija.

Umor i odmor              

-          Vježbanje na instrumentu je duhovni ali i fizički rad; prema tome, pojavit će se i dvije vrste umora: duhovni i tjelesni.

-          Psiholozi se pokazali kako se duhovni umora javlja sporo i ogleda se u osjećaju umora, u gubitku volje za radom, dosadi, negoli u stvarnom umoru.

-          Duhovni se umor javlja u obliku zasićenja postojećom aktivnošću. Može se otkloniti motivacijom, promjenom aktivnosti, odmaranjem.

-          Bolje se odmarati češće i kraće, nego rjeđe ali duže.

Motivacija

-          Rijetki su učenici koji u su u početnoj fazi učenja instrumenta intrinzično motivirani. Pretežno se tu radi o motivacijskim postupcima roditelja koje su ekstrinzične naravi.

-          Mogućnost stvaranja intrinzične motivacije leži u izboru zanimljivih kompozicija, u perspektivi javnog nastupanja i osobi učitelja.

-          Kruti nastavni satovi koji se svode na sviranje ljestvice – etide – Bach – Sonata smanjuju intrinzičnu motivaciju i motivaciju uopće.

Trema

-          Trema je strah koji se uči najčešće od učitelja ili od drugog učenika koji je tremu već naučio.

-          Nisu sve osobe podjednako podložne tremi. Ekstrovertirane osobe kao i osobe sklone dominaciji su manje sklone tremi za razliku os introvertiranih i osoba sklonih subordinaciji.

-          Rad na progresivnom opuštanju mišića, na osvješćivanju, redukciji i sprečavanju napetosti pri vježbanju i muziciranju… vodi do efikasnijeg vježbanja i bolje prilagodbe stresnim situacijama ispita i audicija.